Dana 10.V. navršit će se 135 godina otkako je svečano otvorena znanstvena ustanova u Rovinju – zvala se Zoologische Station des Berliner Acquariums (Zoološka postaja berlinskog akvarija). Prilikom svečanog otvaranja 1891. objašnjeno je zašto su Berlinci odabrali Rovinj za izgradnju svoje postaje na moru iako im je udaljena više od 800 kilometara zračne linije, a imali su Baltičko more na svega 180 kilometara od prijestolnice Njemačkog Carstva.

- „Njemačka mora“ ne mogu držati usporedbu s Jadranskim po mnoštvu vrsta. Budući da nam je ovo bilo najbliže od južnih mora i budući da su, zahvaljujući popustljivosti austrijskih željezničkih uprava, ponuđeni najpovoljniji uvjeti prijevoza, uputili smo se na ovo mjesto austrijske države. Na obalama prekrasnog Jadranskog mora zatekli smo ugledne ljude koji su nam naklonjeni i tu imamo izrazite uvjete za rad, objavljena je 16.V.1891. u tjedniku L'Eco di Pola izjava G. Kossela, prirodoslovca berlinskog akvarija, koji je od 1889. istraživao potencijalne lokacije i predložio Rovinj, a konačnu je odluku donio Otto Hermes, direktor berlinskog akvarija.

Berlinci su u Rovinju planirali stanicu koja će služiti biološkoj znanosti, ali i znanstvenim istraživanjima kako bi se potaknuo razvoj zooloških znanosti. Nakon osnutka stanice tu su boravili i istraživali znanstvenici iz čitave Europe. Rovinj je tada imao najmoderniju opremu: akvarij, botanički vrt, bogatu knjižnicu, prvu istraživačku podmornicu Loligo, motorni brod i parobrod.

Nakon što je 1918. Istru okupirala talijanska vojska ustanova je nazvana Stazione Zoologica, a zatim Istituto di Biologia Marina per l’Adriatico-Rovigno. Zajednička talijansko-njemačka uprava naziva Deutch-Italienisches Institut für Meeresbiologie zu Rovigno – Istituto Italo-Germanico di Biologia Marina di Rovigno d’Istria pokrenuta je 1930-ih. Institut je ponovno započeo s radom 1948., ali pod nadležnošću jugoslavenskog Ministarstva za znanost i kulturu. Administrativno, tada je bio u sastavu Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i nazvan je Institut za ribarstvenu ekologiju. U nadležnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti prelazi 1951. i mjenja naziv u Institut za biologiju mora.

Radiobiološki laboratorij zagrebačkog Instituta „Ruđer Bošković“ u Rovinju započeo je s radom 1962., a 1968. udružuju se neki od laboratorija te je novoosnovani odjel nazvan Centar za istraživanje mora s laboratorijima u Rovinju i Zagrebu. Pored brojnih uglednih znanstvenika iz tog je rovinjskog Centra potekla i Milena Mičić koja je 2002. u Puli pokrenula vlastiti akvarij.

Malo je poznato da su djelatnici rovinjske ustanove zaslužni što je otkrivena jedna od najvećih istarskih dilema – kamo ide podzemna voda koja ponire u Pazinsku jamu. Riješenje je pronađeno pomoću jegulja. Njihov životni krug, koji ih sili da putuju iz mora u rijeke i iz rijeka u more, iskorišten je za istraživanje toka rijeka ponornica. Tako su djelatnici Instituta u jeseni 1935. pohvatali nekoliko stotina odraslih jegulja, markirali ih i pustili u Pazinsku jamu. Poslije nekog vremena ove iste markirane jegulje pojavile su se u dolini Raše ispod Sutivanca i nešto niže, ispod sela Prnjani na mjestu zvanom Grdak. U dolini Raše postoje skupine lokava koje dobivaju vodu iz podvodnih izvora. Markirane jegulje koje su se tamo pojavile dokazale su da voda iz Pazinske jame izvire na nekoliko manjih rukava u dolini Raše te utječe u rijeku Rašu i s njom u more. Rezultat tog istraživanja objavio je Glas Istre 13.V.1957.

• 
•