Mihovilović, Ive (pseudonim Spectator), novinar, publicist i pjesnik (Premantura, 21.IX.1905. – Zagreb, 15.IX.1988.).

Rođen je u težačkoj obitelji. Radio je kao nadničar, trgovac drvom. Sa šesnaest godina u Premanturi je izdavao humoristički list Trubilo, a s devetnaest u Trstu uređivao jedini hrvatski tjednik pod Italijom, Istarsku riječ. Učiteljsku školu polazio je u Šibeniku, gdje je radio kao trgovački pisar.

U tršćanskoj Istarskoj riječi započeo je surađivati 1924., a 1928. pred fašistima je pobjegao u Split, potom u Zagreb, gdje je surađivao u političkoj rubrici gospodarskog lista Jugoslavenski Lloyd i Novostima kao vanjskopolitički i glavni urednik te uređivao tjednik Istra (1931.-36.). Postao je glavnim urednikom Novosti (1936.).

Tijekom Drugog svjetskog rata kao antifašist bio je progonjen i zatvaran. Nakon rata bavio se filmom, filmskom kritikom, predavao na Visokoj novinarskoj školi i radio u Jadranskom institutu.

S Franom Barbierijem, Slavkom Goldsteinom, Krešom Golikom i Ratkom Zvrkom 1952. pokrenuo je Vjesnik u srijedu. U njemu se potpisivao kao Spectator. Bio je komentator u zagrebačkim, beogradskim i splitskim novinama i listovima, najčešće u Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Večernjem listu (kolumnist 1961.–87.) i dr. Bio je „kabinetski novinar“ koji je tekstove slagao u uredu, za pisaćim strojem, a sklapao ih je spajanjem podataka iz drugih novina i stranog tiska. Njegove trajne novinarsko-publicističke teme bile su: vanjska politika, međunarodna zbivanja i Katolička crkva.

U knjigama i brošurama obrađivao je povijesne i aktualne teme jadranske problematike: Trst – etnografski i ekonomski prikaz (Zagreb 1946.), Trst – problem dana (Zagreb 1951.), Italijanska ekspanzionistička politika prema Istri, Rijeci i Dalmaciji (1945 - 1953) (Beograd 1954.) i Nema više zone B (Beograd 1974.), ali i svjetske povijesne i aktualne događaje: Kako će svršiti abesinski rat (1935.), Vatikan i fašizam (Zagreb 1950.), Alfonsov moral (pod pseudonimom I. Premate, Zagreb 1952.), Bura nad Perzijom (suautor s Joškom Palavršićem, Zagreb 1951.), Slučaj Chessman (Zagreb 1960.), Afera Profumo (Zagreb 1963.), Vatikan od Pija XII. do Pavla VI. (Beograd 1963.), Kennedy. Drama u Dallasu (suautor sa Zvonimirom Kristlom i Seadom Saračevićem, Zagreb 1963., drugo i treće izdanje Zagreb 1964.), Barry Goldwater (Zagreb 1964.), Posljednja avantura Benita Mussolinija (Zagreb 1965.), Winston Churchill (Zagreb 1965.), Mafija jučer i danas (Zagreb 1967.), Tko je ubio Kennedyja (Zagreb 1967.), Hitac u Memphisu (Zagreb 1968.), Ustaški kralj (Ljubljana 1975.) i dr.

Od 1925. do 1930. u periodici je objavio pedesetak zapaženih pjesama, uglavnom socijalne tematike i pejsažne motivike. Sa Zvanom Črnjom uredio je antologiju čakavske poezije Korablja začinjavca (1969.).

Dobio je novinarsku nagradu za životno djelo „Moša Pijade“ i tri ordena za zasluge (od jugoslavenskog kneza Pavla, Josipa Broza Tita i talijanskog predsjednika Giuseppea Saragata).

Njegov je sin hrvatski novinar i publicist Maroje Mihovilović. Biografiju Ive Mihovilovića - Spectatora objavio je u Zagrebu 2005. novinar Aleksandar Vojinović.