Premantura, naselje

Premantura, naselje na sjevernom dijelu istoimenog poluotoka (44°48′N; 13°55′E; 47 m nadm. vis.); 768 st. (2011.), općina Medulin. Nalazi se podalje od mora, na blagom uzvišenju. Raspršeno je, s tradicijskim kućama oko trga s crkvom. U drugoj polovici XX. st. proširilo se izgradnjom stambenih kuća i kuća za odmor, a u najnovije doba i cijelih stambenih naselja. Stanovnici su se prije bavili uglavnom tradicijskim poljodjelstvom i ribolovom, a danas rade u obližnjoj Puli i okolici ili se bave turizmom. Ima nekoliko manjih priručnih lučica za ribarske i sportske brodice. Turizam je važan izvor prihoda (privatni apartmani i kuće za odmor, autokampovi Stupice i Runke). Područje je bilo naseljeno već u prapovijesti i u rimsko doba (ostatci gradina i rustičnih vila), a posebno ga važnim čini položaj koji mu omogućuje nadzor nad morskim prostorom oko južne Istre. U okolici mjesta i na Punti, južnijem dijelu poluotoka Premantura, mnogobrojni su arheološki nalazi iz prapovijesti i antike. Naziv Premantura je obuhvaćao čitav poluotok na kojemu je bilo više zaselaka, tj. manjih skupina kuća. U srednjem vijeku područje je pripadalo Puli, a vjerojatno je na mjestu današnje Premanture postojalo naselje napušteno nakon epidemija kuge u XV. i XVI. st. U mletačkom pokušaju naseljavanja novih stanovnika u južnu Istru na područje Premanture doseljeni su najprije Bolonjci (1561.). Kako taj pokušaj nije uspio, 1585. dovedeno je osam obitelji iz zadarskoga područja, izbjeglica pred Osmanlijama iz unutrašnjosti. Potom su dolazili i drugi doseljenici iz Dalmacije, tako da je 1638. bilo već 270 stanovnika. Tada je oblikovana jezgra današnjega naselja. Premanturskom kȍmunu pripadali su zaseoci Banjole, Vinkuran, Vintijan, Valbonaša i Valdebek, od kojih su se neki razvili u samostalna naselja. Nova župa u Premanturi osnovana je 1632., a župna crkva sv. Lovre posvećena je 1664. U crkvi se nalazi pet drvenih rezbarenih pozlaćenih polikromiranih oltara sa skulpturama: glavni oltar nastao je oko 1640., ostali nakon 1659., a drveni rezbareni bratovštinski znak i procesijsko raspelo potječu iz sredine XVII. st. Zvonik na trgu ispred crkve iz XIX. je stoljeća Na groblju je crkva sv. Antuna Padovanskoga (prethodno sv. Nikole). Spominje se 1458., a pregrađena je 1873.

http://www.premantura.com.hr/info

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Miroslav Bertoša, Jedan gospodarski i populacijski uspjeh mletačke kolonizacije. Selo Premantura (1585-1797), Istra: Doba Venecije (XVI. – XVIII. stoljeće), Pula 1995.; Vesna Girardi Jurkić, Antička prošlost Premanture, Prilozi o zavičaju, 2, 1980., 115-122; Anđela Horvat, Radmila Matejčić, Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982.

 

Slučajna natuknica

Parecag