Belostenec, Ivan, pjesnik, propovjednik i leksikograf (Varaždin, oko 1594. - Lepoglava, 10.II.1675.).

U pavlinski red stupio je 1616., studirao filozofiju u Beču, teologiju u Rimu. Bio je prior više pavlinskih samostana (Lepoglava, Ozalj, Svetice, Sveta Jelena), a u Istri je boravio nekoliko puta. Najprije je 1641. obavio vizitaciju u istarskoj pavlinskoj provinciji, a zatim je u istarskoj provinciji bio administratorom (1644.-47.) i vikarom (1647.-52.). Nakon nekoliko godina postao je provincijal istarske provincije (1656.-59.), a od 1663. živio je u Lepoglavi.

Putujući hrvatskim područjem, skupljao je jezično blago koje je objavio u dvojezičnom latinsko-hrvatskom rječniku Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium (Zagreb 1740.). U njemu je oko 40.000 latinskih i oko 25.000 hrvatskih riječi, ne samo iz kajkavskoga narječja već i čakavskog i štokavskoga, čime je dao najveći prilog trodijalektnom jeziku ozaljskoga književnog kruga. Oblikovao je jedinstveni grafijski sustav, te se smatra pretečom ilirizma.