Beletić, Ratimir, svećenik (Pazin, 15.IV.1919. – Pula, 4.I.1947.).

Otac Uberto, majka Katarina rođ. Paulišić. Obitelj je iz Pazina pobjegla pred fašistima k baki i djedu na Beletićevom Bregu i tamo živjela.

Ratimir je osnovnu školu polazio u Pazinu i u Motovunu. Nakon sjemeništa, studij teologije počeo je na papinskom sveučilištu Gregoriani 1937. kao stipendist Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Za svećenika je zaređen 29.III.1942. Svećeničku službu obavljao je kao kapelan u katedralnoj župi u Puli, a od 1943. upravljao je Rašom i Skitačom. Zajedno s domaćim župnikom u Savičenti, Antunom Cukarićem, u travnju 1943. držao je duhovnu obnovu vjernicima za pripravu svećeničkog ređenja i mlade mise Miroslava Bulešića, koji je zaređen 11.IV., a mladomisništvo je slavio 26.IV., na Vazmeni ponedjeljak, uz asistenciju Beletića i Stanka Macuke. Ivan Motika Franić, partizanski operativac za taj kraj, ocijenio je mladu misu M. Bulešića kao otvoreni napad na partizanski pokret te poručio svećenicima koji su sudjelovali na mladoj misi „da je to izdaja protiv našeg naroda, te da će izdajice i neprijatelji naroda prije ili kasnije biti nemilosrdno kažnjeni od naroda, koji će im sam suditi“. Motika je među narodne neprijatelje uvrstio Cukerića, Beletića i Bulešića.

U neposrednom poraću, kada je Beletić motociklom odlazio i vraćao se iz Raše ili Skitače, uvijek je morao proći preko tzv. bloka kod Loborike, privremene granice između Zone A i Zone B na glavnoj cesti Pula – Labin. Pula je s užim područjem tada bila pod Savezničkom vojnom upravom (Zona A), a veći dio Istre (Zona B) pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA). Kad se 3.I.1947. vraćao iz Raše, zaustavio se pred spuštenom rampom VUJA-e i nakon uobičajenog pregleda dokumenata nastavio put. Saveznička je rampa redovito bila otvorena jer su stražari poznavali rijetka vozila i putnike. Bezbrižno je, kao i obično, nastavio put motociklom, ali nije opazio da mu je pred nosom stražar na savezničkoj strani spustio rampu u koju je udario glavom i teško se ozlijedio, a dan kasnije preminuo je u pulskoj bolnici. Nikad se nije doznalo je li taj incident učinjen namjerno ili slučajno niti su ga vojne vlasti ikad objasnile.

Vjerski list Gore srca prigodom njegove smrti objavio je da baš sada „kad se mnogi talijanski svećenici spremaju na odlazak iz Istre, izgubilo je hrvatsko svećeništvo jednog mladog i vrijednog člana Zbora svećenika sv. Pavla za Istru“.

Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – fašizma, nacizma i komunizma – 23.VIII.2018. u crkvi blaženog Miroslava Bulešića u policijskom kampu u Valbandonu porečko-pulski biskup Dražen Kutleša blagoslovio je oltarnu palu na kojoj su tri istarska svećenika mučenika: R. Beletić, M. Bulešić i Francesco Bonifacio. Pala je djelo likovnog umjetnika Harija Vidovića iz Roča.