Gašparini (Gasparini), Antica, učiteljica (Prašćari kod Višnjana, 17.I.1897. – ?).

Rođena je kao Antonia, otac joj je bio Ivan (Giovanni) Gasparini, zemljoposjednik, majka Maria rođ. Gasparini.

Bila je među prvih 16 maturantica koje su 1916. završile Žensku učiteljsku školu u Pazinu. Službu u hrvatskoj školi u Močibobima kod Karojbe dobiva školske godine 1916./17. kao zamjena učitelju Aćimu Jurčiću koji je mobiliziran u austrougarsku vojsku. U nastavu je uvela obuku iz ručnog rada za djevojčice.

Nakon Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije Istre u Močibobima je prisutna i školske godine 1918./19. do vjerojatno 1920., kada dobiva premještaj u Funtanu. Iz predstavke 42 Funtanjana od 25.II.1921. vidljivo je da su vlasti udovoljile ranijoj molbi stanovnika Funtane tako što su u dvojezičnoj školi (na hrvatskom i talijanskom jeziku) namjestili učiteljicu Anticu Gašparini da predaje u hrvatskom odjelu. Međutim, ona je pod pritiskom „četvorice neovlaštenih pojedinaca“ morala napustiti mjesto „prije nego li je škola započela“. Stoga su potpisnici predstavke molili vlasti da vrate učiteljicu u Funtanu jer je to „čvrsta volja naroda“. Izgleda da do toga nije došlo jer se Gašparini barem od 1923. nalazi na popisu učitelja škole u Rukavcu, u kotaru Volosko – Opatija. Tu je bila prisutna do 1925. (ili 1926.), kada vjerojatno i nju zahvaća „čišćenje“ fašističkom režimu nepodobnih učitelja. Realna je pretpostavka da je otišla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, s obzirom na to da se u matičnim knjigama Višnjana nalazi podatak da se 11.VIII.1930. vjenčala sa Stanislavom Rajićem (ili Bajićem, prezime je teško čitljivo, op. ur.) iz Čabra.

U Funtani joj je posvećena ulica (Antice Gašparini).