Tomizza, Fulvio

Tomizza, Fulvio, književnik (Juricani kraj Materade, 26.I.1935 – Trst, 21.V.1999). Nakon pohađanja biskupijskoga sjemeništa u Gorici i klasične gimnazije u Kopru, upisao je studij rom. jezika i književnosti na Beogradskom sveučilištu.

Neko je vrijeme boravio u Beogradu i bavio se kazalištem, potom se u Ljubljani posvetio filmu. Nakon Londonskoga memoranduma iselio se 1955. zajedno s obitelji u Trst, gdje je bio urednikom kult. programa tal. državne televizije. Pisac je proznih djela, u kojima se (barem u većini njih) nazire duboka čežnja za Istrom prožeta ljubavlju. Prva su mu djela Materada (1960., hrv. prijevod 1986), roman-freska, po kojem su ga kritičari svrstali među eur. »pisce s granice«, La ragazza di Petrovia (1963) i Il bosco delle acacie (1965). U njima opisuje svoje zemljake naseljene u furlanskoj nizini, gdje s nostalgičnim sjećanjem na Istru, koju su napustili, pokušavaju započeti nov život. Ta su tri romana, s verističkim i neorealističkim stilskim uporištima, objavljena potom pod naslovom Trilogia istriana (1967). Nakon te »ćudoredne« faze, faze osjećaja, u kojoj je gradivo i nadahnuće nalazio na kućnom pragu, u svoj je radni postupak uveo intenzivna pov. istraživanja i dokumentiranja. S romanom Quinta stagione (1965., hrv. prijevod Peto godišnje doba, 1990) ušao je u suvremene tokove tal. književnosti (nagrada Selekcije Campiello). I u romanu L’albero dei sogni (1969; nagrada Viareggio) bitna je autobiografska komponenta, element koji u gotovo ukupnom knjiž. stvaralaštvu Talijana u Istri i Rijeci dobiva vrijednost mita i simbola talijanstva i istarstva. La città di Miriam (1972) nježna je i složena ljubavna priča. La miglior vita (1977; nagrada Strega, hrv. prijevod Bolji život, 1984) drži se njegovim najboljim djelom (preveden je na 10-ak jezika). Kroz lik crkvenjaka župe u zabiti unutrašnje Istre, Martina Grusicha, opisuje zbivanja tijekom austrijskoga, tal. faš. i jugosl. partizanskoga razdoblja. Plod je dugotrajna i ozbiljna pov. istraživanja biogr. roman o biskupu P. P. Vergeriju ml. Il male viene dal Nord, I–II (1984., hrv. prijevod Zlo dolazi sa sjevera, 1989); u njemu se razabire idealni paralelizam između autora i gl. lika, preteče »ljudi s granica«, koji je stavljen između dvaju autoriteta ili dviju obveza – Vatikana i bečkoga dvora. Potom je slijedila njegova iznimno bogata knjiž. djelatnost: Ieri un secolo fa (1985), zbirka pripovijesti, Gli sposi di Via Rossetti (1986; nagrada Selekcije Campiello, hrv. prijevod Mladenci iz ulice Rossetti, 1986); Quando Dio uscì di chiesa (1987), roman o životu i religioznosti jednoga istar. sela, L’ereditiera veneziana (1989), L’abate Roys e il fatto innominabile (1994), Franciska (1998., hrv. prijevod 1999); La casa col mandorlo (2000., hrv. prijevod Kuća s bademom, 2003) i dr. Roman Destino di frontiera (1992), po autobiografskoj komponenti blizak romanu ispovijesti, optužba je nasilja i potresnih zbivanja što ih je prouzročio raspad komun. Jugoslavije. Od njegovih kaz. djela prikazivale su se drame Vera Vouk (1963) i L’idealista (1976). Objavljivao je i djela dječje književnosti: Trick (1975), La pulce in gabbia (1979), Il gatto di Martino (1983), Anche le pulci hanno la tosse (1993) i dr. Dobitnik je nagrade austr. vlade za eur. književnost 1979 (za roman La miglior vita), diplome honoris causa Tršćanskoga sveučilišta 1984 (za životopis Il male viene dal Nord), nagrade Boccaccio 1994 (za djelo I rapporti colpevoli), međunar. nagrade Vilenica Društva slovenskih književnika, nagradu Ascona književnika talijanske Švicarske i dr.

 

LIT.: M. Bertoša, Planet Istra i mikroplanet Tomizza (razgovor s F. Tomizzom), Istra, 1990, 1–2; G. Rabac-Čondić, Istra u djelima F. Tomizze, Pazinski memorijal (zbornik), 1995, 23–24; M. Rakovac, Franciska: njezino veličanstvo žena, u: F. Tomizza, Franciska, Trieste 1999; isti (urednik), Tomizza i mi. Susreti uz granicu, Umag 2001, 1; L’Eredità di Tomizza. Atti del convegno internazionale, Rijeka 2001; M. Rakovac, Essere Italiano, Sloveno, Croato, ovvero »come Tomizza me ga verto i oci«, La Battana, 2003, 149–150; T. M. Bilosnić, Materada mojih uspomena (razgovor s F. Tomizzom), Zadar 2003.

A. Pellizzer