Nugla (Gornja), (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Andreas Kancelar), 2012.

Nugla

Nȕgla (i Nȗgla, od 1890. do 2021. Gȏrnja Nugla), dvojno naselje (45°25′N; 14°2′E; 360 m nadmorske visine); 73 stanovnika (2021.), grad Buzet.

Smješteno je kraj željezničke postaje 3,5 km sjeverozapadno od Roča, uz željezničku prugu Divača - Pula, podno Ćićarije (Oštrog vrha, 662 m). Naselje je podijeljeno na dvije cjeline: Gornja Nugla i Donja Nugla, koje su međusobno udaljene oko 200 m, a dijeli ih željeznička pruga.

Stanovnik je Nȕgljan i Nȗglan, stanovnica Nȕgljanka i Nȗglanka, a pridjev nȕgljanski i nȗglanski.

Stanovnici se bave isključivo poljodjelstvom (stočarstvo, povrće, voće).

Okolica je naseljavana od prapovijesti (pećine i zakloništa; Nugljanska peć) i rimsko doba (antički natpisi romaniziranih Histra). U srednjem vijeku spominje se 1202., a selo je pripadalo mnogim feudalnim gospodarima, od akvilejskoga patrijarha u XIII. st. do gospoštije Pietrapelosa, kojoj je priključeno nakon mletačkog osvajanja 1440.

U Gornjoj Nugli na groblju nalazi se crkva sv. Jelene kraljice, s preslicom na vrhu pročelja i trijemom pred njim. Za tu su crkvu 1405. stanovnici Nugle za 45 zlatnih dukata nabavili dragocjeni rukopisni kodeks, Misal kneza Novaka, koji je poslužio kao tekstualni predložak za prvotisak glagoljskoga Misala iz 1483 (danas u Beču). Crkva je obnovljena 1614. U Donjoj je Nugli crkva sv. Petra apostola, koja se spominje 1580., a temeljito je obnovljena 1892.

Godine 1990. počela je ponad Nugle, na Nugljanskom krasu, izgradnja ambiciozno zamišljenog Genetskog centra, kapaciteta 3,5 tisuće ovaca i koza na 80-ak tisuća m2, koja je završena nakon četiri godine. Osnovna koncepcija bila je proizvodnja sira i mesa, razvoj stočarstva, uzgoj rasplodnih ovaca i proizvodnja genetskog materijala, što bi bitno doprinijelo revitalizaciji ćićarijskog kraja, ali projekt koji je financirala hrvatska država (u početku s talijanskim partnerima) nikad nije ozbiljno zaživio. Godine 2004. pokrenut je stečaj, a kompleks uglavnom propada mijenjajući vlasnike te ga se, kao promašenu investiciju, gdjekad posprdno zove "istarski Obrovac".

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Gordana Čalić Šverko, "78 tisuća kvadrata u bespućima: Genetski centar je gotovo tri desetljeća sablasno prazan stočarski grad", Glas Istre, 4. 5. 2022.

Slučajna natuknica

Lopar