Kožljak, (Johann Weichard Valvasor), 1689.

Kožljački

Kožljački (de/von Wachsenstein/Waxenstein, Gotnički), srednjovjekovni upravitelji Kožljaka i Kožljačke gospoštije, vazali akvilejskih patrijarha i grofova Goričkih.

Kožljačka gospoštija je uz Kožljak obuhvaćala (s promjenama kroz stoljeća) Posrt, Letaj, Brdo, Grobnik, Čepić, Šušnjevicu, Novu Vas, Malakrasu i Jesenovik.

Najstariji poznati feudalac koji je nosio pridjevak Kožljački bio je Filip (I.), koji se 1234.-64. spominje u povijesnim izvorima kao ministerijal Majnharda III. Goričkog i potom njegovih sinova Majnharda IV. i Alberta I. Poznato je da je imao sina Karstmana (I.), a on također Karstmana (II.), koji je 1297. prodao Henriku (Ajcemanu) Pazinskom selo Olçeuih kraj Kožljačkog (tj. Čepićkog) jezera.

Daljnji slijed pripadnika roda nije siguran; Kožljakom su 1331./32. upravljala braća Filip (II.) i Ulrik, ali nije potvrđeno da su pripadnici roda Kožljačkih. Među goričkim ministerijalima spominje se 1334. Frither Kožljački.

Od 1363. kao gospodar se Kožljaka pojavljuje Filip (III.) Gotnički, kojega su naslijedili sinovi Nikola i Herman, koji su se istovremeno nazivali Gotničkima i Kožljačkima. Herman je sudjelovao u razvođenju granica između Kožljaka i Mošćenica 1395. Gorički ministerijal Filip Macȉć Kožljački sudjelovao je u utvrđivanju granica diljem Istre pa se spominje u Istarskom razvodu, ali nije pouzdano utvrđeno radi li se o drugom ili trećem poznatom Filipu. Nazivali su se (i) Gotničkima po kaštelu Gotniku (njem. Guteneck) na Krasu, jugoistočno od Ilirske Bistrice, koji je sredinom XIII. st. sagradio Vinter Pazinski. Zbog toga neki povjesničari pretpostavljaju da su se razvili iz gotničke grane Pazinskih.

Mikša (Mixe) Kožljački bio je krajem XIV. st. potkapetan u Trstu. Kao kožljački gospodari spominju se 1422. braća Ivan i Juraj Kožljački, najvjerojatnije Nikolini ili Hermanovi sinovi. Kako su obojica umrli bez potomstva, posjed je 1430. naslijedila Ivanova udovica Ana, koja je kaštel Kožljak prepustila svojemu rođaku, senjskom plemiću Grguru Mojsijeviću.

Nakon što su 1529. Nikolići i Barbi naslijedili po polovicu Kožljačke gospoštije, često su uza svoja rodovska imena dodavali i naslov Kožljački (de Wachsenstein).

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Camillo De Franceschi, „I castelli della Val d’Arsa. Ricerche storiche“, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XIV, 3-4, 1898., 357-374;

isti, Storia documentata della Contea di Pisino, a cura del figlio Carlo, Venezia 1964., 269-279;

Peter Štih, I conti di Gorizia e lʼIstria nel Medioevo, Rovigno 2013., 136-141.

Slučajna natuknica

Velebit, Vladimir