Jelovac, Božo, svećenik, teolog (Kringa, 7.III.1920. – Novigrad, 23.VI.2004.).

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u sjemeništu u Kopru, a bogosloviju u Gorici. Za svećenika je zaređen u Trstu 4.VI.1944.

Bio je župni vikar u Pazinu te upravitelj župa Boljun i Paz. Četiri godine obnašao je službu duhovnika u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, odakle je pastoralno djelovao u župama u okolici Pazina.

U Pazinskom sjemeništu jedno vrijeme bio je podravnatelj i ekonom. Kao ekonom bio je optužen da je podnio neispravne porezne prijave za 1953./54.; u poreznom postupku nisu mu priznati darovi župnika za đačke potrebe. Parnica je bila pred sudom u Pazinu 28.II.1957. Sud je presudio da se provede ponovno vještačenje. Oslobođen je optužbe 29.VI.1957.

Na Visokoj teološkoj školi (VTŠ) u Pazinu, koja je djelovala od 1955. do 1965., nakon što je u montiranom sudskom procesu riječka teološka škola zatvorena, jedno je vrijeme predavao patrologiju. Rektor je bio biskup Dragutin Nežić, a Jelovac vicerektor. Pazinska VTŠ s radom je de facto prestala 1965. Dekretom od 31.VII.1965. Nežić je razriješio sve profesore VTŠ-a njihovih službi.

Jelovac bio je i sudac ženidbenog suda, privremeni upravitelj župa Rovinj, Savudrija i Buje. Punih 36 godina, sve do umirovljenja, bio je župnik u Novigradu.

Sa svećenicima Zvonimirom Brumnićem i Antunom Prodanom priredio je 1983. treće izdanje molitvenika na talijanskom jeziku Lodiamo il Signore (Hvalimo Gospodina).

Godine 2001. imenovan je kanonikom porečkog kaptola.