Šišan, panorama iz zraka, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Neven Lazarević)

Šišan

Šišȁn (istriotski Sisan, tal. Sissano), naselje na istočnom kraju južne Puljštine (44°51′N; 13°57′E; 72 m nadmorske visine); 1007 stanovnika (2021.), općina Ližnjan.

Nalazi se u niskom plodnom poljoprivrednom području, okružen šumama (Magran).

Stanovnik je Šišȁnac, stanovnica Šišȃnka, a pridjev šišȃnski. Većina stanovnika radi u obližnjoj Puli i okolici.

Gradinska naselja u okolici, te mnogobrojni nalazi dijelova arhitekture, sarkofaga i natpisa potvrđuju naseljenost područja u prapovijesti i antici.

U srednjem vijeku jedno od najbogatijih naselja pulskog agera. Područje Šišana pripadalo je pulskim biskupima, a potom posjedu obitelji Morosini, naposljetku obitelji Sergi Castropola. U XIV. st. ponovno je posjed pulskih biskupa, koji su ga povremeno davali u zakup feudalnim obiteljima.

U XV.–XVI. st. opustio je poslije epidemija kuge, ali nikad nije posve napušten. Mletačka vlast u XVI. st. dodijelila je neke zemlje oko sela izbjeglicama iz Grčke i Dalmacije.

Jednobrodna župna crkva sv. Feliksa i Fortunata izgrađena je 1528. na mjestu starije crkve. Čuva vrijedan inventar: gotičku Bogorodicu s Djetetom, s kraja XV. st., rad tzv. Majstora labinske Madone, barokni mramorni glavni oltar s kipovima svetaca zaštitnika, drveno pozlaćeno svetohranište s oslikanim vratnicama, Bogorodicu s Djetetom (oko 1480.) iz srušene crkve Blažene Djevice Marije na brežuljku Svetici jugoistočno od Šišana, drveno kasnogotičko Raspeće iz crkve Sv. Trojstva (XVI. st.) te sarkofag s relikvijama sv. Lorencina. Zvonik ispred crkve obnovljen je 1659. Crkva Sv. Trojstva iz 1450. jednobrodna je s upisanom apsidom. U njoj je posvetni križ s glagoljskim grafitom.

U naselju je očuvano nekoliko kuća s arhitektonskim elementima iz XIV.–XVI. st. Na lokalitetu Sv. Stipan sjeveroistočno od Šišana ruševine su velikog antičkog i srednjovjekovnog naselja, tragovi antičkih lučkih postrojenja u moru i na obali.

Šišan je jedno od nekoliko istarskih naselja u kojemu je u govornom obliku sačuvan istriotski (istroromanski) jezik. Od 2012. tu se održava i Festival istriotskog narječja.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Robert Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb 1988; Željko Ujčić, "Prvi tragovi kršćanstva u Ližnjanu", Ližnjanski zbornik, Acta 3, Pazin 1997.; Vanda Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb 1982.

Slučajna natuknica

Buzet