Ćićska tamburica (tambura, tur. tamburi, preko arap. tambar, iz perz. tabyr), kordofono glazbalo s dvjema žicama, narodno glazbalo na Ćićariji, koje u Žejanama nazivaju cindrom (od njem. Zither, što potječe od srednjovj. lat. cithara, prema grč. κɩϑάρα).

Gradi se od javora, klena ili šestila (maklena). Dugačka je oko 70 cm. Sastoji se od korpusa (glava) i na njemu kobilice (konjić ili stolić), preko koje su nategnute dvije unisono ugođene žice. Na korpus se nastavlja hvataljka (rep) s pregradama (punti, pasi, tj. pragovi). Na kraju hvataljke nalaze se vijci kojima se pričvršćuju i zatežu žice. Pregrade (njih 12) postavljene su u jednakom razmaku od približno 3 cm. Izjednačenost udaljenosti među pragovima uzrokuje netemperiran tonski niz glazbala. Svira se trzalicom napravljenom najčešće od trešnjeve kore. Upotrebljava se kao solističko glazbalo ili za pratnju plesa (polke, valcera, mazurke), a nikada se njome ne prati bugarenje.

Sviranjem na tamburici (cindranjem, u Žejanama se kaže cindrat) i njezinom izradom bave se još rijetki pojedinci na Ćićariji. Od starijih poznatijih izvođača navode se Ciril Sinčić, Frane, Anton, Josip i Grgo Šverko, Anton Sanković i dr., a od izrađivača tamburice Tomo Mejak, Ivan Sanković, Josip Grbac i dr. Na 38. smotri narodne glazbe i plesa Istre, održanoj 9.VIII.2003. u Pazinu svirač Cvetko - Rado Doričić iz Žejana izveo je polku na cindri vlastite izradbe. U Lanišću djeluje izrađivač tamburica Miro (Kazimir) Šverko, učenik slijepoga laniškog majstora (i svirača) J. Grpca.

Sviranje na cindri istraživali su Slavko Zlatić i Renato Pernić.