Termoelektrana (TE) Plomin, termoelektrana koja se nalazi u vrhu Plominskoga zaljeva, podno Plomina. Ima dva bloka: TE Plomin 1, u pogonu od 1969. do 2017., i TE Plomin 2, u pogonu od 2000.

Gorivo je za rad obaju blokova uvozni kameni ugljen, ogrjevne moći od 24,0 do 29,3 MJ/kg, sa sadržajem sumpora od 0,3 do 1,4 %, a zamjena je za ugljen iz Raških ugljenokopa, za koji su prvotno bila projektirana oba bloka. Ugljen se nabavlja na svjetskom tržištu i dovozi brodovima tipa Panamax, nosivosti od oko 70.000 tona (t), do novoga pristana, gdje se iskrcava i sustavom zatvorenih trakova doprema do otvorenoga deponija, kapaciteta 220.000 t. Prvi brod, koji je uplovio u novi pristan 8.X.1999. bio je North Prince.

Za proizvodnju pare upotrebljava se sirova voda s izvora Bubić jame, koja se demineralizira, a kao rashladna voda za potrebe obaju blokova morska voda. Blok TE Plomin 1, sa snagom od 120 MW u pogonu je od 1969. Generator pare Bloka 1 je jednocijevni kotao Sulzer, s prisilnim protokom maksimalnoga trajnoga kapaciteta od 385 t/h svježe pare (135 bar i 535ºC), sa 16 plamenika u 4 razine. Turbina tipa TK 120, sa snagom od 125 MW, izrađena je po engleskoj licenci, akcijska je s trima odvojenim kućištima i međupregrijanjem te sa 6 nereguliranih oduzimanja. Turbogenerator proizvođača Dolmel, nazivne snage od 150 MVA, faktora snage od 0,8 i napona od 13,8 kV, izravno je spojen na blok-transformator od 13,8/121 kV. Rasklopno postrojenje od 110 kV ima 4 vodna, 1 generatorsko, spojno i mjerno polje te polje opće potrošnje. Radi mogućnosti rada s niskosumpornim uvoznim ugljenom novi elektrofilter izgrađen je 1998. U sklopu revitalizacije bloka zamijenjen je cijevni sustav, a 2003. rekonstruiran sustav vođenja Bloka 1 sa Siemens-Teleperm XP. Rad TE Plomin 1 obustavljen je nakon požara 2017.

Odluka o izgradnji TE Plomin 2, snage 210 MW, donesena je 1984., a u srpnju 1985. potpisan je ugovor sa zajednicom domaćih izvođača INGRA, te su radovi ubrzo započeli. Godine 1986. donesena je odluka o izgradnji postrojenja za odsumporavanje. Radovi se nisu odvijali planiranim tempom, pa je Vlada 1992. zadužila Hrvatsku elektroprivredu (HEP) da dovrši izgradnju TE Plomin 2. HEP i RWE Energie iz Essena osnovali su 1996. TE Plomin d.o.o., zajedničko mješovito društvo za završetak gradnje i eksploataciju TE Plomin 2, koju su i dovršili 1999.

Osnovu Bloka 2 čine jednocijevni protočni kotao s prisilnom cirkulacijom tipa Sulzer, kapaciteta od 670 t/h svježe pare (147,4 bara 535ºC), s 24 plamenika u 6 ravnina, te kondenzacijska turbina, s međupregrijanjem, proizvedena u Tvornici parnih turbina – ABB Karlovac. Turbina je dvokućišna, s kombiniranim visokotlačnim i srednjotlačnim kućištem te dvoizlaznim niskotlačnim kućištem, sa sedam nereguliranih oduzimanja. Turbogenerator proizvodnje Končar trofazni je dvopolni, hlađen vodikom, sinkroni, nazivne snage od 247 MVA, faktora snage od 0,85 i napona od 13,8 kV. Proizvedena se energija preko blok-transformatora od 13,8/240 kV predaje u 220 kV mrežu. Veza s elektroenergetskim sustavom Hrvatske ostvarena je rasklopnim postrojenjem od 220/110 kV. Izgrađeno je postrojenje za odsumporavanje, koje tzv. mokrim postupkom ispire dimni plin suspenzijom vapnenca radi uklanjanja SO2, SO3, HCl i HF, uz stvaranje gipsa CaSO4. Postrojenje za pročišćavanje otpadnih tehnoloških voda, s kapacitetom od 50 m3/h zajedničko je za oba bloka. TE Plomin 2 sinkronizirana je prvi put na mrežu 14.IX.1999., a 2.XII.1999. svečano je puštena u rad. Komercijalna proizvodnja započela je 21.V.2000. Jedina je termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj, a planirano je da do 2033. prestane s takvim načinom proizvodnje jer se Hrvatska obvezala na smanjenje emisije ugljika za 45 % i prestanak korištenja ugljena kao fosilnoga goriva do te godine.

Prema Prostornom planu Istarske županije predviđena je izgradnja trećeg bloka, TE Plomin 3 ili Plomin C, a radio bi na plin ili obnovljive izvore energije.

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane/plomin.aspx