Miščević, Radovan, urbanist i arhitekt (Andrijevci, 9.XII.1925. - Zagreb, 26.X.2015.).

Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Osijeku. Diplomirao je 1953. kod prof. Alfreda Albinija na ondašnjem Tehničkom fakultetu - Arhitektonskom odsjeku zagrebačkog Sveučilišta. Doktorsku disertaciju Procesi i planiranje urbane transformacije metropolitanskih aglomeracija s primjenom na situaciju grada Zagreba obranio je 1978. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Bio je predavač na poslijediplomskim studijima Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te mentor i član povjerenstva za obranu magistarskih radova i disertacija. Godine 1988. postao je znanstveni savjetnik, a 1991. otišao u mirovinu.

Utemeljio je Centar za znanstveno-istraživački rad u Urbanističkom institutu Hrvatske. U sklopu Urbanističkog instituta radio je na brojnim zadacima, među kojima se ističu: Generalni urbanistički planovi Osijeka, Vukovara, Pule te Prostorni plan zagrebačke regije "Zagreb 2000". Izradio je planove uređenja nacionalnih parkova Plitvička jezera i Brijuni, zatim plan obnove i revitalizacije Osječke tvrđe.

Od njegova znanstvenog rada ističe se izrada Metodologije urbanog i prostornog planiranja, koju preuzimaju sve planerske institucije u zemlji. Uz objavljivanje rezultata znanstveno-istraživačkog rada i brojnih tekstova u stručnim i znanstvenim časopisima, posebno ističemo studiju Prema antologiji urbanističkog i prostornog planiranja u Hrvatskoj objavljenu u časopisu Arhitektura br. 214 (1998.), te studiju i prijedlog osnivanja znanstveno-tehnološkog parka Hrvatske u Zagrebu. Objavio je i monografiju Planovi, projekti i realizacije - radovi 1954-1979 (Zagreb 1980.) te značajne referate na kongresima i savjetovanjima u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na izložbama zagrebačkog Salona arhitekture od 1965. do 1985.

Od arhitektonskih projekata uspješno je izvedeno 15 realizacija, koje potvrđuju svestranost autorova djelovanja i vjeru u sintezu arhitekture i urbanizma. Posebno treba istaknuti Zavod za socijalno osiguranje u Osijeku (1960.), stambenu zgradu u Nazorovoj u Zagrebu (1961.), poslovno-stambene objekte Blok centar u Osijeku i prvu pješačku zonu u gradu (1962.), hotelske zgrade Zlatne stijene u Puli (1967.) i značajnu realizaciju uređenja priobalja u Osijeku, tzv. Copacabanu, koja danas postaje ogledni primjer uspješnoga javnoga gradskog prostora.

U ljeto 1948. godine dolazi po prvi put u Pulu kao član tima kojega je tadašnji JAZU poslao u Istru da provjeri stanje na terenu i izvijesti o potrebi za očuvanjem i obnovi njezinih vrijednosti nakon rata. Radna akcija obnove zemlje poznata je pod nazivom "Sačuvajmo gradove Istre". Vodio je urbanistički tim tijekom izrade generalnog plana kao i niza idejnih planova za Pulu nastalih 1963.-71. Godine 1966. izradio je prvi urbanistički plan Pule nakon Drugoga svjetskog rata. Taj je plan izveo Urbanistički institut Hrvatske i među prvim je Generalnim urbanističkim planovima tadašnje Jugoslavije, a Puli je bio treći po redu. Plan je imao kao cilj očuvanje svih arhitektonskih i urbanih vrijednosti koje su u Puli stoljećima nastajale kao i obnovu porušenoga i napuštenoga grada, materijalno i duhovno, te istraživanje novih tehnika izrade sličnih planova u tadašnjoj državi koja se s njima tek susretala. Autori plana su najjasnije saželi cijelu problematiku grada i izvor rješenja: "Kada novo stanovništvo bude osjećalo Pulu ponovno svojim gradom i kada davno napuštene terene ovoga kraja ispuni život, ovdje se više neće osjećati razbijeno srce grada. Osnovna tendencija budućeg razvoja naslijeđene i ranjene Pule ujedno je i osnovni zadatak urbanističkog plana grada: vratiti vlastiti život, subjekt i harmonični, jedinstveni duh ovom nehomogenom gradskom organizmu."

Za uspješan rad i značajan stručni doprinos primio je brojna istaknuta priznanja, od kojih se izdvajaju Orden rada sa zlatnim vijencem za doprinos u obnovi grada Skopja, Veliko priznanje Skupštine Grada Osijeka, Nagrada Grada Zagreba, nagrade za životno djelo "Viktor Kovačić" Udruženja hrvatskih arhitekata (2006.) i "Vladimir Nazor" (2011.). Posebna priznanja dobio je od Centra suvremene europske kulture u Barceloni za obnovu europskog javnog prostora na primjeru uređenje priobalja u Osijeku te od OUN-a za Generalni urbanistički plan grada Conakrya u Gvineji.