Vidošić, Tihomil, skladatelj i dirigent (Boljun, 1.VII.1902. - Zagreb, 24.I.1973.).

Glazbom se počeo baviti kao samouk; poslije je završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1923.-29. bio je vojni glazbenik i pomoćnik dirigenta u Zagrebu, zatim vojni kapelnik do 1933. u Tuzli te do 1941. u Mostaru. Nakon toga bio je upravitelj Vojne muzičke škole u Zagrebu, a od 1945. profesor na zagrebačkoj glazbenoj školi »Pavao Markovac«.

Vodio je više zborova i orkestara kulturno-umjetničkih društava. Skladateljskim se radom započeo baviti u Tuzli i Mostaru, pišući djela za vokalne ansamble i vojne orkestre. U zrelom skladateljskom razdoblju stvorio je vlastiti stil, protkan folklornim obilježjima, živim ritmovima, dopadljivim melodijama, vedrinom i optimizmom.

Poznatija djela su: Rondo capriccioso za komorni orkestar (1942.), uvertira - fantazija Zlatna mladost (1952.), kantata Radosti miće (1957.), Suita za klarinet i komorni orkestar (1955.), Drugi concertino za violinu i orkestar (1955). Najpoznatije mu je djelo komična opera Stari mladić (1959.), napisana prema vlastitu libretu, a nadahnuta istarskim narodnim melosom.