Pelizzer, Paolo

Pelizzer, Paolo, franjevac, crkveni diplomat, putopisac (Rovinj, 1600 - Kopar, 1691). Filozofiju i teologiju studirao je u Milanu, Piacenzi i Forlìju. Kao magistar teologije i filozofije predavao je na franjevačkom učilištu u Kopru, u samostanu sv. Ane. Kao vrstan propovjednik pročuo se od Kopra do Kotora. Obnašao je različite službe u franjevačkom redu (gvardijan, definitor, kustod, provincijal 1647-50., generalni vizitator u više pokrajina u Italiji, u Njemačkoj, Provansi i dr.). 

U svojstvu generalnoga vizitatora i povjerenika pohodio je 1640. Bosnu Srebrenu, gdje je, među ostalim, riješio spor oko jurisdikcije trojice bosanskih biskupa. To putovanje i obilazak samostana opisao je na talijanskom jeziku (objavljeno u Starinama JAZU, 1890). Imenovan je generalnim vizitatorom Dubrovačke provincije 1654., ali mu kao mletačkom podaniku dubrovačke državne vlasti nisu dopustile pristup na područje Republike. U samostanu sv. Andrije kraj Rovinja (Sveti Andrija, Crveni otok), gdje je bio gvardijanom, dao je proširiti samostanski kompleks, izgraditi klaustar i dr. (samostan je ukinut 1806. za franc. vladavine). Posljednjih je godina života boravio u koparskom samostanu sv. Ane. Ondje su se čuvali njegovi rukopisi: tri sveska propovijedi, putopis po Bosni Srebrenoj, dnevnik njegovih putovanja (Storia dei suoi viaggi), zatim dva sveska dnevnika (Memorie), koji su (čini se zbog naturalističkih zapažanja) u XIX. st. uglavnom uništeni. Nakon ukinuća toga samostana 1945. njegovim se rukopisima i portretu na platnu (djelo Andrije Celestija iz 1641) zagubio trag.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

K. Čvrljak, Duh, um i zov Dalmacije, Šibenik-Skradin 1996.