Ljubica, ljubičica

Ljubica, ljubičica (Viola odorata), samonikla zeljasta biljka snažnog mirisa. Potječe iz obitelji Violaceae, koja u svijetu broji preko 400 različitih vrsta. Raste u rijetkim šumama i šikarama te na livadama po čitavoj Istri. U velikom broju se nalazi u okolici Pule, posebno u Šijanskoj šumi. Listovi se nalaze na dugim peteljkama, okruglasti su, malo nazubljeni i pri bazi srcoliki.

Cvate od ožujka do svibnja, kada daje cvjetove sastavljene od 5 nepravilnih uglavnom ljubičastih latica, koje ponekad mogu biti i bijele, ružičaste ili svijetlo ljubičaste boje. Plod ove vrste je u obliku tobolca sa sitnim sjemenkama.

Ima terapeutsko djelovanje. U tu svrhu listovi se skupljaju u proljeće, cvjetovi kad su otvoreni, korijenje u jesen a cijela biljka u razdoblju cvjetanja. Korijen u sebi ima saponin, koji kod ljudi potiče iskašljavanje, a sadrži i salicilnu kiselinu, odoratin, eterična ulja, vitamin C, karoten te neke soli. Biljka se koristi za liječenje bolesti pluća, vena, reumatizma, slabe cirkulacije, bronhitisa, problema sa srcem i drugo.

U kozmetici se iskorištava iscjedina cvjeta, od koje se proizvode mirisi i drugi derivati, a sam cvijet se koristi kao začin salatama i mesu.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Claudio Pericin, Bakino smilje 2: Aromatične biljke našeg podneblja, Jurina i Franina, svezak 57, ljeto 1994., 71.

Slučajna natuknica

Baraj