Vila Prinz u Puli, ornament na krovu pročelja

Vila Prinz u Puli

Vila Prinz u Puli, austrougarska vila sagrađena 1898., danas zgrada u kojoj je Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna (ŠPUD).

Podignuta je u vrijeme općeg procvata Pule nakon što je polovicom XIX. st. grad postao glavnom lukom austrougarske Ratne mornarice te se zidaju i brojne vile na području Verude, Monte Rizzija i Sv. Polikarpa. Uglavnom su građene kao privatne narudžbe imućnih mornaričkih časnika, a svaka od njih ima svoju povijest i svoju specifičnu draž.

Po Indicatore generale della città di Pola iz 1910. vilu Prinz sagradio je i u njoj s obitelji stanovao Martino Prinz, pokrajinski savjetnik (consigliere provinciale) i ravnatelj Pokrajinskog suda (Giudizio distrettuale) u Puli. Prva upisana vlasnica bila je Luigia Prinz, rodom iz pulske obitelji Wassermann. O tome u ŠPUD-u postoji dokumentacija - izvod iz katastra i povijesni zemljišnoknjižni list, a vlasnica je upisana po dokumentu broj 14371, koji je vodio javni bilježnik Felice Glezer. Prinz se u Pulu doselio iz Rovinja, bio je pravnik, od 1905. sudac Pokrajinskog suda. Nakon Prvog svjetskog rata, raspada Austro-Ugarske i pripojenja Istre Italiji, obitelj je vilu prodala te se odselila iz Pule.

Vila Prinz je sagrađena na jugoistočnim obroncima Monte Zara, na južnoj strani današnje Radićeve ulice pod brojem 19. Za vrijeme Austro-Ugarske ulica se zvala Via Muzio, a to ime je zadržala i pod Italijom. U vrijeme Jugoslavije zvala se Omladinska ulica. Vila je jednokatnica s podrumom, visokim prizemljem i potkrovljem, tlocrta 16,3 x 20 m, okružena dvorištem dimenzija 38,3 x 41,1 m. Na istočnoj strani je trijem s glavnim ulazom, a na zapadnoj je, zakrenuta u odnosu na zgradu, četvrtasta kula koja ima i pomoćni ulaz iz dvorišta. Pad terena iskorišten je za gradnju podrumskih prostorija. Na krovu pročelja ističe se ukrasni zidić i secesijski ornament s ljudskom glavom i simbolima sunca. U zgradi je očuvano kameno stubište, koje vodi na kat, s izvornom kovanom željeznom ogradom.

Na temelju podataka iz Povijesnog lista, po broju 112/31 drugi upisani vlasnik vile Prinz bio je Luigi Bilucaglia, pulski političar, lokalni fašistički vođa i od 1928. gradonačelnik, a kupnju je vodio bilježnik Francesco Jaschi, koji je imao ured u Via Giulia 5 (današnja Laginjina ulica). Bilucaglia je Pulu napustio u travnju 1945., uoči dolaska postrojbi Jugoslavenske armije i oslobođenja grada od njemačke okupacije.

Nakon poratne savezničke vojne uprave, okončane Pariškim mirovnim ugovorima 1947., vilu je nova, jugoslavenska vlast 1948. konfiscirala i pretvorila u društveno vlasništvo. Od 1956. u njoj je bio smješten dječji vrtić „Štefanija Ravnić“, a od 1994. Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna. Godine 1999. zgrada je prešla u vlasništvo Grada Pule.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Branko Perović, „Luka Pula austrougarskog doba (Odsjaj grada u zaljevu 1850. – 1918.)“, u: Zbornik iz povijesti pulske luke (ur. Mladen Černi), Pula 2006., 72-80; isti, Austrougarske vile i kuće u Puli: vraćanje memorije gradu (prir. Korina Perović Marković i Dragan Perović), Pula 2010., 10.

Slučajna natuknica

Vila Nora