Budicin-Manestar, Liliana, sopranistica, pjevačica zabavne glazbe (Rovinj, 8.VII.1940. – Rovinj, 9.III.2000.).

U rodnom je gradu maturirala 1958. na Talijanskoj gimnaziji. Solo pjevanje učila je kod Marije Borčić u muzičkoj školi „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu, a studij pjevanja završila 1966. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Bila je članica opernoga zbora i epizodistica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje se istaknula kao Esmeralda u Prodanoj nevjesti Bedřicha Smetane, Siebel u Faustu Charlesa Gounoda, paž Tebaldo u Don Carlosu Giuseppea Verdija i Barbarina u Figarovu piru Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Zapažene uspjehe postizala je u zabavnoj glazbi. Nastupala je u televizijskim glazbenim emisijama, a od 1968. sudjelovala je na festivalima Krapina, Split, Zvuci Panonije, Festival sonca in morja i Melodije Istre i Kvarner (MIK). Na MIK-u je od 1969. do 1983. nastupila čak 13 puta, a najčešće je pjevala u duetu s Mirkom Cetinskim.

Tijekom karijere nastupala je i s Ninom (Antoniom) Bartolijem, Angelom Tarticchiom, Tonijem Kljakovićem, kvartetom Studio i drugim izvođačima.

Sudjelovala je i na zagrebačkom Muzičkom Biennalu te gostovala u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i Sovjetskom Savezu, kao solistica i pratnja drugim pjevačima.

Najviše domete ostvarila je u melodijama Kokotiček (glazba Heda Piliš; tekst Stjepan Jakševac), Draški tići (Nello Milotti; Ljubo Pavešić), Che bel, che bel (Ferdo Pomykalo; Mario Kinel) te Andemo in barca (Angelo Miroslav Vlatković; M. Kinel) s kojom je, u duetu s A. Tarticchiom, pobijedila na MIK-u 1981.

Bila je vrsna pjevačica bitinada kao solistica Kulturno-umjetničkoga društva „Marco Garbin“ rovinjske Zajednice Talijana, koje je bila aktivna članica.

S muškim zborom KUD-a M. Grbin i N. Bartolijem snimila je album starih rovinjskih napjeva La Viecia batana (1967.). U diskografiji ima albume dalmatinskih pjesama u duetima s Vickom Nikolićem (Ljubav i more, 1972.; Souvenirs of Dalmacija, 1980.; Dalmacija u pjesmi 2, 1987.) i Borisom Nikolićem (Poći ću na more, 1973.; Sjela djeva pokraj mora,1977.), zagorskih, podravskih i slavonskih pjesama s kvaretom Studio (Zagrli me, 1976.) te rovinjskih pučkih napjeva s M. Cetinskim O bella Rovigno (1987.). Pjevala je i na albumu Dušana Dančua Ja bih htio pjesmom da ti kažem (1981.), a 1980. snimila je solo longplejku s tradicionalnim pučkim pjesmama na istromletačkom i triještinskom dijalektu te talijanskom jeziku Canzonette e ricordi (Pjesme i uspomene). Snimila je i nekoliko singlica s M. Cetinskim te B. i V. Nikolićem, a zastupljena je i na nizu festivalskih ploča.

U jugoslavensko je vrijeme u pravilu potpisivana kao Ljiljana Budičin-Manestar, čak i Budićin-Manestar, a za svoje Rovinježe je od malena bila Biancaneve rovignese.

Na pročelju rodne kuće u rovinjskoj Ulici Riccarda Daveggie postavljena joj je 2024. spomen-ploča.