Vilim Franjo Austrijski, poslije Habsburško-Lotarinški (njem. Erzherzog Wilhelm Franz von Österreich, Habsburg-Lothringen, ukr. Vasilj Višivanij, Василь Вишиваний, u slobodnom prijevodu Bazilije Protkani, Izvezeni), austrijski nadvojvoda, ukrajinski pukovnik (Pula, 10.II.1895. - ?).

Bio je najmlađe od šestero djece austrougarskog admirala nadvojvode Karla Stjepana i Marije Terezije, princeze od Toskane. Prema nekim izvorima rođen je na obiteljskom imanju na Lošinju (u vili Wartsee ponad Velog Lošinja), po drugima tamo je proveo rano djetinjstvo. Završio je Terezijansku vojnu akademiju te je 1915., u Prvom svjetskom ratu, bio pripadnik 13. konjičke pukovnije. Potkraj rata zapovijedao je ukrajinskom divizijom legionara koji su se od sredine 1918. prozvali "sički strijelci". Tijekom rata bio je neko vrijeme i neformalni kandidat za ukrajinskog kralja. Prijatelji i suborci zvali su ga Vasilj Višivanij i to će ime preuzeti kao osobno.

Nakon rata ostaje u Ukrajini, u njezinoj vojsci, s činom pukovnika, ali ona je bila preslaba da se odupre Crvenoj armiji te je nakon sovjetske okupacije 1920. raspuštena, a Vilim/Vasilj je preko Poljske pobjegao u Njemačku. Nastanio se u Münchenu gdje je okupljao ukrajinske nacionaliste s ciljem uspostave nezavisne Ukrajine. Nakon mirovnog ugovora Weimarske Njemačke i SSSR-a 1922. te su ambicije sasječene, pa između 1925. i 1929. živi u Španjolskoj. Potom se vraća u Austriju i dalje se aktivno zalažući za odcjepljenje Ukrajine od Sovjetskog Saveza. Njemačkom aneksijom Austrije 1938. doći će pod pasku Gestapa.

Nakon Drugog svjetskog rata Sovjeti će ga u Beču 1947. uhititi i odvesti u zatvor u Kijev gdje je navodno umro od tuberkuloze 18.VIII.1948., upravo kad je trebao biti upućen u logor na izdržavanje 25-godišnje kazne. Oko datuma i mjesta smrti postoje različiti podaci. Crveni križ navodi da je umro u Kijevu 1949. ili 1950., a neki austrijski ratni zarobljenici tvrdili su da je umro 1955. nakon dugih mučenja u logoru u Vladimir-Volinskom (ukr. Volodymyr-Volynsky).