Karlo Stjepan Habsburški (Austrijski), nadvojvoda, mornarički časnik (Židlochovice kraj Brna, Moravska, 5.IX.1860. – Żywiec, Poljska, 7.IV.1933.).

Sin je nadvojvode Karla Ferdinanda (1818.-1874.) i nadvojvotkinje Elizabete (1831.-1903.), a nakon očeve smrti brigu o njemu preuzeo je stric nadvojvoda Albert (Albrecht), usmjerivši ga na vojničku karijeru. Nakon pješačke škole upisao je 1875. Mornaričku akademiju (Marine-Akademie) u Rijeci i završio je 1879. Od listopada te godine desetak je mjeseci služio na korveti Saida, ploveći do Brazila, južne Afrike te sjeverne Amerike (New York). Godine 1881. promaknut je u poručnika bojnog broda te završio tečaj iz topništva, a 1883. završio je i onaj o torpedima.

Prvo zapovjedništvo dobio je na topovnjači Kerka (4.III.1884.). Uz pohvale nadređenih za obnašanje te dužnosti, 1885. stacioniran je u pomorsku bazu Pula (Militärhafenkommando Pola) i uključen u novoosnovani Mornaričko-tehnički odbor (Marine-technisches Komitee). U svibnju 1886. preuzima zapovjedništvo lake krstarice Panther, a u to se vrijeme sa suprugom nadvojvotkinjom Marijom Terezijom već u potpunosti preselio u Pulu. Promaknut je u kapetana fregate i od siječnja 1887. u stožeru je pulskog Pomorskog arsenala (Seearsenalkommando Pola). Iste godine zapovjednik je na topovnjači Hum, potom se 1888. vraća u Pulu na kadrovske poslove, bio je među časnicima zaduženim za nadopunu osoblja flote. Tu je dužnost obnašao gotovo šest godina, ali uz prekide u kojima je zapovijedao lakom krstaricom Tiger, potom torpednom flotilom, mornaričkim korpusom, teškom krstaricom Kaiser Franz Joseph I., oklopnjačom Don Juan d'Austria, a 1893.-94. i divizijom brodova, dobivši u međuvremenu čin kontraadmirala.

Unatoč pohvalnim ocjenama, 1896. povukao se iz aktivne službe nakon što je od strica Alberta naslijedio imanje u Galiciji (dvorac Żywiec s imanjem i pivovarom). Iako umirovljen, nastavio je napredovati u službi te je 1911. unaprijeđen u admirala. U I. svjetskom ratu bio je od 1915. pokrovitelj dobrotvornih udruga za prikupljanje ratne pomoći, a novi car Karlo I. imenovao ga je u veljači 1918. posebnim povjerenikom za istragu pobune mornara u Boki kotorskoj. Cara je potom savjetovao da s dužnosti vrhovnog zapovjednika ratne mornarice smijeni Maksimilijana Njegovana i postavi Miklósa Horthyja. Potkraj rata, u kolovozu 1918., njemački car Vilim II. je Karlu Stjepanu, s kojim se znao od ranije, a imao je u vidu i njegovo poznavanje poljskoga jezika, ponudio poljsku krunu, što je ovaj odbio, ne želeći se upustiti u politiku, tim više što je bilo izvjesno da ratne prilike idu u drugom smjeru.

Osim kroz vojnu karijeru Karlo Stjepan je svoju privrženost moru, posebice Jadranu, pokazao i u privatnom i društvenom životu. Već 1885. krstareći duž jadranske obale tražio je lokaciju za svoju vilu te se odlučio za Veli Lošinj, gdje je na brdu Kalvarija kupio zemljište i sagradio ljetnikovac Wartsee. Do vile je dao urediti velik perivoj, završen 1890., jedan od najljepših na istočnom Jadranu. Imao je i namjeru tu sagraditi dvorac, ali naposljetku je odustao i imanje prodao 1893., a vila Wartsee postala je klimatsko lječilište. Iz vremena kupnje imanja na Lošinju zabilježeno je i nadvojvodino zagovaranje da se djeci na otoku omogući nastava na hrvatskom jeziku kao materinskom, što je pohvalila Naša sloga i istaknuo zastupnik Dinko Vitezić na sjednici Carevinskog vijeća.

Iako mu je Veli Lošinj bio polazišna točka za krstarenja Jadranom, Karlo Stjepan je za obiteljski život izabrao Pulu. Najvjerojatnije su tome presudili praktični razlozi, s obzirom na posao u Pomorskom arsenalu. U Pulu je sa svojom trudnom suprugom doplovio na jahti Fantasia 17.IV.1886., a priređen im je veličanstven doček. Kako tada u gradu nije bilo raspoloživog odgovarajućeg smještaja, 1888. donesena je odluka o izgradnji palače za nadvojvodu s obitelji. Izabrana je lokacija u centru, sučelice Mornaričkom kazinu, palača je građena četiri godine (do 9.III.1892.), a stajala 100.000 forinti. Srušena je u savezničkim bombardiranjima u II. svjetskom ratu.

Uz Karla Stjepana vezana je i pulska vila Idola, koju je dao izgraditi za svoju najstariju kćer Eleonoru Mariju. Inače nadvojvoda je često posjećivao priredbe u Mornaričkom kasinu, a u Politeami Ciscutti imao trajno rezerviranu ložu. Kad je u Puli 25.VII.1891. osnovan nautički klub k.u.k. Yachtgeschwader (Carska i kraljevska jahtaška eskadra), čiji su članovi redom bili uglednici i bogataši, imenovan je njegovim predsjednikom (komodorom) i tu je dužnost obavljao do 1899. Bio je pokrovitelj mnogih jedriličarskih regata, a nakon aktivne službe često je krstario Jadranom, pa je zabilježeno i više njegovih jahtaških posjeta Splitu. Usporedo je upravljao imanjem u Żywiecu, gdje je povremeno boravio i slikao, a kamo se nakon I. svjetskog rata definitivno preselio.