Grossich, Antonio (Grošić, Antun), kirurg i političar (Draguć, 7.VI.1849. - Rijeka, 1.X.1926.).

Studij medicine završio je u Beču 1875., gdje je potom specijalizirao kirurgiju i porodništvo. Od 1886. bio je na čelu kirurško-ginekološkog odjela riječke Gradske bolnice. Upotrijebio je jodnu tinkturu za dezinfekciju kože preoperativnoga polja i površinskih rana te o tom postupku, koji je ubrzo postao općeprihvaćenim, prvi pisao. Osim kirurgije zanimao se za javno zdravstvo i radio na unapređivanju talasoterapije u Istri i Primorju.

Smatrao se Talijanom te se 1898. počeo baviti politikom kao pristaša autonomaša. Za I. svjetskoga rata bio je zatočen u Beču. Gabriele D'Annunzio povjerio mu je u listopadu 1918. upravu Rijeke i postavio ga na čelo Talijanskoga narodnog vijeća (Consiglio Nazionale Italiano). Godine 1919. proglasio je priključenje Rijeke Italiji, 1923. postao talijanskim senatorom, a 1924. ključeve grada simbolički predao talijanskom kralju Viktoru Emanuelu III.

Autor je više djela: Un nuovo metodo di disinfezione del campo operativo (1909.), La famiglia Grossich nella storia di Draguccio (1925.) i dr.

Slike