Bančić, Šime, pravnik (Kršanci kraj Žminja, 7.II.1898. - Pula, 12.VI.1982.).

Pohađao je pazinsku hrvatsku gimnaziju, a pravo je studirao u Zagrebu, gdje je 1922. postao prvim tajnikom studentskog kluba Istra. Iste godine došao je s Josipom Petehom iz Zagreba u tada talijanski Žminj kako bi pokušao utjecati na pravednost tadašnjih izbora. Organizirali su 600 muškaraca Žminjšćine i tražili narodne »žminjske pravice« pred Komesarijatom u Pazinu. Vojska ih je rastjerala, a Bančića su bacili u Pazinsku jamu, što je čudom preživio.

Vratio se u Zagreb, gdje su Istrani pred talijanskim poslanstvom organizirali prosvjed. Međutim, bio je nepoćudan jugoslavenskim vlastima, koje su ga poslale u službu u zabačena mjesta Bosne i Dalmatinske zagore. Za II. svjetskog rata pridružio se narodnooslobodilačkom pokretu, a nakon rata radio je na agrarnoj reformi.

Nakon umirovljenja živio je u Puli.