Guttenberg, Hermann (von), šumarski inženjer (Hall, Tirol, 18.XI.1833. - Gradac [Graz], 28.XI.1922.).

Završio je Šumarsku akademiju u Mariabrunnu 1852. te studirao poljodjelstvo i građevinarstvo u Gradcu.

Radio je u upravi državnih šuma (Idrija, Neuberg an der Mürz, Cavalese), potom je bio asistent na Šumarskoj akademiji u Mariabrunnu. Godine 1860. postavljen je za šumarskog nadzornika u Motovunu, potom u Zadru (1866.-77.), Trstu (1877.-93.) i Gradcu, gdje je 1902. umirovljen.

S obzirom na to da je Istra potpadala po Carsko namjesništvo u Trstu, na poluotoku je radio više od 20 godina, gdje je, kao i u Dalmaciji, poticao pošumljavanje. Potaknuo je donošenje zemaljskih zakona o ograničavanju ispaše koza i zabrani iskapanja panjeva (Zadar 1873.), o diobi i djelomičnom pošumljivanju općinske zemlje (Zadar 1876.), o načinu pošumljivanja (Zadar 1880.), o pošumljivanju područja Trsta (Trst 1881.), Gorice i Gradiške (Trst 1883.) te Istre (Trst 1886.).

Predavanjima i drugim oblicima edukacije nastojao je stanovništvu približiti načine dobroga gospodarenja šumama, a napisao je poučno-tehničku knjigu o šumarstvu, La selvicoltura con speziale applicazione alla Dalmazia ed Istria (Zara 1870., potpisan kao E.[Ermanno] Cav. de Guttenberg; Gojenje šumah s'navlastitim obzirom na Dalmaciju i Istru, hrvatski prijevod Krunoslav Jović, Zadar 1872.). Objavio je i djela I boschi e i fondi communali in Dalmazia (Zara 1869.) i Der Karst und seine forstlichen Verhältnisse (Triest 1882.). K tome, objavljivao je članke u šumarskim časopisima i zbornicima (Centralblatt für das gesamte Forstwesen, Šumarski list, Österreichische Forst- und Jagdzeitung i dr.).

Za zasluge u pošumljivanju krša u Istri i Dalmaciji te za gospodarsku obnovu života na krškom području Visoka poljodjelska škola u Beču dodijelila mu je 1922. počasni doktorat.