Picciòla, Giuseppe, školski profesor i pedagog, književni kritičar, pjesnik (Poreč, 26.IX.1859. - Firenca, 18.VI.1912.).

Gimnaziju je pohađao u Trstu gdje je bio i politički aktivan kao iredentist, surađivao je u polumjesečniku La Giovane Trieste istoimenog protalijanskog društva, družio se i s političkim istomišljenikom Guglielmom Oberdanom, koji je kasnije, 1882., sudjelovao u atentatu na austrougarskog cara Franju Josipa. Picciola je 1878., u opasnosti da bude uhićen, prebjegao u Kraljevinu Italiju, najprije u Veneciju, potom u Pisu, gdje je 1881. završio studij književnosti.

Radio je kao profesor književnosti u školama u Bologni, Rimu, Reggiu, Lucci te Pesaru, gdje je bio i ravnatelj gimnazije, a kasnije gimnazije u Anconi te Firenci, uvodeći u škole i elemente odgoja koji su prethodili kasnijoj fašističkoj obuci mladeži.

Kao književni kritičar objavio je stotinjak recenzija i članaka, među kojima o Ariostu i Danteu, a posebno o pjesništvu Giosuèa Carduccija, kojim je bio fasciniran. Bio mu je prijatelj i suradnik, a Carduccijev je utjecaj primjetan i u njegovoj poeziji.

U pjesničkim zbirkama, u kojima se uz Carduccijev osjeća i upliv književnog mu mentora Giuseppea Chiarinija, Versi (1884. i Bologna 1890.) i Rime (1899.), primjetna je njegova nostalgija za rodnim krajem. Značajniji su mu radovi: Stanze dell'Orlando furioso (s Virginiom Zambonijem, Bologna 1883.), Letterati triestini (Bologna 1893. i 1894.), Giosuè Carducci (1901.), Matelda - studio dantesco (Bologna 1902.), L'antologia Carducciana (s Guidom Mazzonijem, Bologna 1907.), Poeti d'oltre confine (objavljeno posmrtno, ur. G. Mazzoni, Firenze 1914.). Zbirku njegove poezije Poesie. Giuseppe Picciòla uredila je Maria Ballarin (Pisa - Roma 2023.).

U Pesaru njegovo je ime kratko nosila jedna srednja škola, ali još ima ulicu (aveniju), ulicu ima i u Trstu, a spomen-ploča mu je u Poreču, na rodnoj kući u današnjoj Ulici sv. Eleuterija, te u Firenci, u gimnaziji „Galileo Galilei“ kojoj je bio ravnatelj.

Slike