Besenghi (Besengo)

Besenghi (Besengo), plemićka obitelj toskanskoga podrijetla (Besanghe), koja se u XVII. st. naselila u Istru. 

Giovanni Pietro (druga pol. XVII. st. - prva pol. XVIII. st.) doselio se 1698. iz Venecije s obitelji u Piran. Preselio se 1702. u Završje, koje je dobio na upravljanje te mu postao kapetanom (capitano civile e criminale); 1731. bio je kapetanom u Barbanu. Među njegovim su nasljednicima svećenici Giuseppe (kraj XVI. st. - 1746.) i Angelo (1776. - prva pol. XIX.st.); kapetan Giacomo (? - 1764), capitano civile e criminale, te bilježnici Francesco (XVIII. st.) i Pasquale (XVIII. st.), koji se sred. XVIII. st. naselio u Izolu i oženio plemkinjom Agnesom degli Ughi. Godine 1775.-81. dao je izgraditi palaču (Palača Besenghi degli Ughi). Članovi obitelji Besenghi kao grofovi izolskoga plemstva imali su važnu ulogu u doba austrijske uprave (1797.-1805.) i potom za francuske vladavine 1806.-13. Giovanni Pietro Antonio (druga pol. XVIII.st. - prva pol. XIX.st.) primljen je među porečke nobile (8.XII.1801.) i piranske građane (14.I.1802.). Bio je članom društava Accademia dei Risorti u Kopru od 1802. i Accademia degli Arcadi Romano-Sonziaci u Gorici od 1802., kada je izabran na čelo Privremenoga političkoga i sudbenoga tribunala u Izoli. Od 1804. bio je predsjednikom povjerenstva za procjenu poreza istarske zemlje. Papa Pio VII. dodijelio mu je 1805. naslov palatinsko-lateranskoga grofa ad vitam, a Napoleon I. godine 1807. naslov generalnoga savjetnika Istarskoga departmana. Godine 1812. imenovan je mirovnim sucem u Izoli. Naslijedio ga je Giacomo (1787.-1846.), izolski gradonačelnik (1818.-24.), kojemu je 1823. car Franjo I. potvrdio grofovstvo. Obitelj je izumrla s pjesnikom Pasqualeom Besenghi degli Ughijem (1849.).

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

G. de Totto, Il patriziato di Capodistria, Parenzo 1939; I. Marković, Fond Besenghi včeraj in danes, Primorska srečanja, 1993, 151.

Slučajna natuknica

Battiala