Vazȁn (Vàzam, Uskrs; genitiv Vázma/Vāzmȁ), najveći kršćanski blagdan kojim se u nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog Mjeseca slavi spomen na uskrsnuće Isusa Krista.

Uza nj su vezani mnogi vjerski i pučki običaji. Uskrsno razdoblje počinje korizmom (četrdesetnicom), tj. četrdesetodnevnom duhovnom pripremom za Uskrs. Tjedan spomena na Kristovu muku i smrt, Vela šetimana/šetemana (Veliki tjedan), započinje Uličnicom (Cvjetnom nedjeljom, Cvjetnicom), kada počinju pripreme za Uskrs.

U ponedjeljak počinje trodnevno čišćenje kuće. Na Veliki četvrtak u crkvi se nakon jutarnje mise prenosi Sveto Otajstvo u Božji grob. Nastupa zabrana zvonjenja svih crkvenih zvona - zapre se glorija, a obredi u crkvi najavljuju se škrgetalnicom (čegrtaljkom). Toga se dana počinju peći kolači. Sprema se slatki kruh pinca ili maslenica (pogača). Veliki je petak dan posta, kada se jede samo jedanput. Tradicijski se tada priprema bakalaj (bakalar) i kapuz (kupus). Na taj se dan ne smije ništa raditi na zemlji (kopati i sl.) jer se vjeruje da je u njoj pokopano Isusovo tijelo i da će zemlja »pustiti krv«. Na Veliku subotu ujutro prestaje zabrana zvonjenja zvona - glorija se dopre. Tijekom dana priprema se hrana za Uskrs: kuhaju se jaja (s korom od luka, čebule, žbulje) i špaleta (plećka), peče pinca i dr. Cijela špaleta/plećka se tradicionalno kuha kod Kraljevci, tj. u nekadašnjim habsburškim dijelovima središnje Istre, dočim se kod Benečani, u nekad mletačkim krajevima zapadne, južne i dijela sjeverne Istre, za vazmeni doručak većinom priprema điravolta, tanko narezana špaleta kratko popržena na maslinovom ulju uz malo bijelog vina (malvazije).

Vazan je svečani dan u kojem se slavi ne samo Isusovo uskrsnuće, nego i novi život. U crkvu se nosi na blagoslov hrana koja se potom blaguje za blagdanski zajutrak; običaj je da se prvo zagrize u luk, »u ljuto da te zmija ne ugrize«. Nakon blagovanja ukućani ostaju za stolom dok domaćin ne skupi mrvice sa stola i odnese ih na prisad (mjesto u vrtu gdje se siju povrtnice) jer se vjeruje da pridonosi rodnosti bilja i tjera gamad. Djeca se darivaju jajima, jajaricom (titulom ili sotorićima – pecivom u obliku pletenice s kuhanim jajetom) ili nekim novim odjevnim predmetom koji se oblači taj dan. Igra se hitat u jaje (pičenje jaji, šćukat jaja, impirivat jaja, boćanje jaji), tj. gađanje jaja novčićima.

Sedam dana nakon Vazma obitelj se ponovno okupi na Mȃli Vazȁn (Mali Vazam, Mali Uskrs), kada se objeduje blagoslovljena hrana ostavljena od Uskrsa posebno za taj dan. Time završava uskrsno slavlje.

U Istri tradicionalno simbol Uskrsa nije uskršnji zec ni obojena jaja nego pinca.