Mandić, Leopold, sveti (pravim imenom Bogdan Ivan), svećenik, redovnik (Herceg Novi, 12.V.1866. - Padova, 30.VII.1942.).

Gimnaziju je polazio u sjemeništu Mletačke kapucinske provincije u Udinama 1882.-84., filozofiju je studirao u Padovi 1885.-88., a teologiju u Veneciji 1888.-90. Zbog djetinjstva provedenog u Herceg Novom među pravoslavnim kršćanima, želio se kao misionar posvetiti sjedinjivanju pravoslavnih crkava s Katoličkom pa je učio i slavenske jezike. U kapucinski je red stupio 2.V.1884. u Bassanu del Grappa uzevši redovničko ime Leopold, a za svećenika ga je 20.IX.1890. u Veneciji posvetio kardinal Domenico Agostini.

Zbog krhkoga zdravlja i govorne mane nije mogao djelovati kao misionar među istočnom braćom i raditi na jedinstvu kršćana. No, bio je vrstan ispovjednik. Djelovao najprije u Veneciji, Zadru i Bassanu del Grappa, a 6.IV.1905.-9.IX.1906. u kapucinskom samostanu s crkvom sv. Marte u Kopru, u kojem je bila i njegova ispovjedna sobica. Potom je premješten u Thiene i od 1909. djeluje uglavnom u Padovi kao odgojitelj studenata i predavač patrologije 1910.-14.

Ispovijedao je osobe iz svih društvenih slojeva i stekao veliku popularnost i poštovanje kao ispovjednik. Prognan je na jug Italije kad je za Prvog svjetskoga rata odbio prihvatiti talijansko državljanstvo; boravio je u samostanima u Tori, Noli i Arienzu 1917.-19., nakon čega se vratio u Padovu. Premješten je 1923. u Rijeku, no nakon nekoliko tjedana mu je, na uporna traženja Padovanaca, naloženo da se vrati u Padovu, gdje je ostao do smrti.

Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976., a Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem 16.X.1983. Blagdan mu se slavi 12. svibnja. U Kopru se svake godine časti dan njegova rođenja obredom u crkvi sv. Marte.

Slike