Martinović, Egidio, nogometaš i trener (Pula, 1907. - Pula, 1993.).

Od 1923. bio je član Griona, najpoznatijega pulskoga nogometnoga kluba između dvaju svjetskih ratova. Iz Istre je emigrirao 1924. te je živio u Zagrebu. Nastavio je igrati u zagrebačkom HAŠK-u, potom Željezničaru (današnja Lokomotiva). Postao je i članom reprezentacije Jugoslavije, za koju je debitirao 1927. u Budimpešti protiv Mađarske. Kad se saznalo da je imao talijansko državljanstvo više ga nisu htjeli pozivati u reprezentaciju.

Odlično je igrao na desnom krilu i bio je omiljen u zagrebačkim nogometnim krugovima, pogotovo kada je 1928. pristupio Concordiji, u kojoj se zadržao do 1939. S klubovima u kojima je igrao osvojio je dva naslova prvaka i dva viceprvaka tadašnje Jugoslavije, a nastupao je i za reprezentaciju Zagreba u tada popularnim međugradskim susretima. U sezoni 1939./40. nastupao je za Marsoniju iz Slavonskog Broda te se na kraju 1940. preselio u Varaždin, postavši igrač i trener Varteksa.

U Pulu se vratio 1948., trenirao je više klubova, među ostalima Pulu, Uljanik, Tehnomont, Šijanu, Rudar iz Raše, Rovinj, Pazin. U Puli je osnovao prvu nogometnu školu u Hrvatskoj nakon Zagreba, a s grupom nogometaša potaknuo je osnivanje pulskoga nogometnoga podsaveza i prvu trenersku organizaciju, čiji je bio predsjednik.