Giovannini, Adalberto, mornarički časnik, podmorničar i jedriličar (Kopar, 12.VIII.1904. - Dunkeld, Južnoafrička Republika, 29.XI.1972.).

Godine 1920. upisao se na Mornaričku akademiju u Livornu i završio je 1925. u činu poručnika korvete (guardiamarina). Bio je ukrcan na više ratnih brodova, a 1928. na brodu Città di Milano sudjelovao je u ekspediciji tijekom koje je Umberto Nobile preletio Sjeverni pol. Pohađao je potom topničku obuku, a 1932.-36. službovao je, kao časnik, u Mornaričkoj akademiji u Livornu te u pomorskoj bazi u La Speziji. U kolovozu 1936. sudjelovao je u Kielu na jakoj jedriličarskoj regati ratnih mornarica i pobijedio u klasi Star (Zvijezda). Nakon zapovjedničkog kursa premješten je u podmorničare.

U Drugom svjetskom ratu, od 1940., zapovijedao je podmornicom Michele Bianchi, najprije u Sredozemlju, pa na Atlantiku gdje je potopio nekoliko britanskih teretnih brodova. Potom je, u činu kapetana fregate, vodio talijansku školu podmorničke taktike u njemačkoj bazi u Gdanjsku (Danzing), a 1942. vraća se u Italiju i zamjenik je komandanta na bojnom brodu Littorio (kasnije Italia). Na njemu je dočekao kapitulaciju Italije, a istaknuo se u sklanjanju broda na Maltu izbjegavši napad njemačkih zrakoplova. Za niz uspješnih akcija tijekom Drugog svjetskog rata odlikovan je po dvjema brončanim i srebrnim medaljama za ratne zasluge Kraljevine Italije i njemačkim Željeznim križem 2. reda.

Vratio se u Rim 1944. gdje je radio u ministarstvu, potom je 1946.-47. zapovijedao školskim brodom Cristoforo Colombo, pa se vratio u ministarstvo, a 1948. izuzet je iz aktivne službe. U pričuvnom sastavu mornarice napredovao je do čina kontraadmirala 1963. Kasnije je emigrirao u Južnoafričku Republiku i živio Dunkeldu kraj Johannesburga.