Vranyczány (Vranycany-Dobrinović, Vragnizan, Vranyczany, Vranicani, Vranjican), plemićka obitelj podrijetlom iz srednjovjekovne Bosne. Nakon privremenog smještaja u splitskom zaljevu Vranjicu, povlače se pred osmanskom najezdom u Stari Grad na Hvaru, gdje se bave veletrgovinom. S vremenom su se preko Senja, Karlovca i Rijeke (savsko-kupsko-primorskog pravca) uključili u trgovinu žitom i drvnom građom stekavši golema bogatstva. Nakon što su primljeni u red austrijskih plemića (1829), zadobili su i naslov vitezova Carstva (1848), a potom i nasljedni barunat (1861) s geslom Fratrum concordia. 

Brojni su pripadnici obitelji ostavili dubljeg traga ne samo u povijesti Zagreba, Hrvatskog zagorja i Pokuplja već i u priobalju Kvarnera. Šimun (1762-1844), ugledni riječki trgovac, kupio je (1843) od braće Fridrika i Franciska Thierryja gospoštiju Kastav i zahvaljujući njemu Mijat Sabljar uspio je prepisati Tomičićev prijepis Zakona grada Castua od letta 1400 iz 1759., koji je poslije objavio i Franjo Rački. Nakon ukaza bana Josipa Jelačića o ukidanju kmetskih odnosa (1848) Kastav je postao slobodnom općinom, a u Rijeci se i Senju kao trgovac, brodovlasnik, društveni djelatnik i dobročinitelj osobito isticao Ivan Antun (1806-1865).