Kancijanić (Kocijančić), Viktor, hrvatski politički emigrant i protujugoslavenski gerilac (Peljaki kraj Tinjana, 15.III.1945. - Rumboci, Bosna i Hercegovina [BiH], 2.VII.1972.).

Pohađao je sjemenište u Pazinu, potom Bogosloviju u Rijeci, ali je 1969. napustio studij teologije i otišao studirati filozofiju u Salzburg.

Tamo se 1971. priključio ekstremističkom i nacionalističkom Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB) pod pseudonimom Veli Jože. U njemu se uključio u pripreme diverzantske operacije Feniks 72 s ulogom duhovne potpore skupini koja je trebala ući u tadašnju Jugoslaviju i raznim gerilskim, pa i terorističkim akcijama potaknuti ustanak koji bi doveo do rušenja Titove države i posljedično osamostaljenja Hrvatske.

U Jugoslaviju se u drugoj polovici lipnja 1972. ubacilo 19 pripadnika HRB-ove paravojne postrojbe Planinska lisica, poznate kao Bugojanska skupina, s ciljem da stignu na planinu Radušu u BiH (blizu Bugojna) i otamo pokrenu pobunjeničke akcije. Već 25.VI. dolazi do prvih sukoba s jugoslavenskom milicijom, potom i s Jugoslavenskom narodnom armijom i Teritorijalnom obranom. Suzbijanje ubačenih diverzanata oko planine Raduše potrajalo je mjesec dana, a bilo je angažirano 30-ak tisuća jugoslavenskih vojnika, milicionara i teritorijalaca, pri čemu je u borbama 13 njih stradalo. U sukobima je poginulo deset gerilaca, ostali su zarobljeni, neki od njih odmah smaknuti. Pred vojni sud u Sarajevu izvedena su četvorica preživjelih. Svi su osuđeni na smrt, trojica su streljana, a najmlađeg, Ludviga Pavlovića, predsjednik Tito je pomilovao. Postoje različiti podaci o točnom mjestu Kancijanićeva stradanja: na planini Raduši, uz Ramsko jezero te između sela Rumboci i Varvara u bosanskohercegovačkoj općini Prozor.

Krajem 2012., u spomen na 40. obljetnicu diverzantske akcije u kojoj je Kancijanić ubijen, u Tinjanu mu je upriličena komemoracija u organizaciji Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, a općinska vlast (nezavisni) nije odobrila da mu se na mjesnom groblju postavi spomen-ploča. Ipak je postavljena šest godina kasnije na privatnom grobnom mjestu koje je kupio lokalni član Hrvatske demokratske zajednice. Otkrivena je 7.X.2018. uz pozdravne riječi predstavnika Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i Hrvatskog križnog puta te crkveni blagoslov, ali i javno protivljenje tinjanskih općinskih vlasti (Socijaldemokratske partije) i Udruge antifašista Istarske županije.