Jeličić, Duško - Dule, pjevač, tekstopisac, organizator zabavnih manifestacija (Zagreb, 12.VIII.1946.).

Otac mu je bio iz Selca, a majka Zagrepčanka. Djetinjstvo je proveo u Splitu, a odrastao je u Opatiji, gdje je kroz desetljeća postao društvena i glazbena legenda.

Glazbenu karijeru počeo je 1965. u opatijskoj grupi Royali, ali pravi uspjeh doseže s grupom Bonaca osnovanom 1976., čiji je bio pjevač i tekstopisac. Bili su među pokretačima tzv. ča-vala, a već 1977. snimili su singlice Opatijo, Opatijo i Mačak z Voloskega, kasnije i albume Pod Učkun, Ma va srce si mi ti, 30 let (2008.) i Cevul od porta (2012.). Valja istaknuti i glazbenu suradnju koju je grupa ostvarila s Ivom Robićem, Đurđicom Barlović, Puhačkim orkestrom Lovran, Draženom Turinom - Šajetom i drugim pjevačima i autorima.

Jeličić je autor više desetaka zabavnih skladbi, uglavnom čakavskog izričaja i zavičajne tematike, među kojima se ističu Petersin i češanj, Mačak z Voloskega, Marija, Kupil san motorku, Moji škoji, Ne reči nikad rogi ribaru, Ma ča će to mane i dr., a njegova pjesma Beli, Cres i Lubenice najizvođenija je u popularnoj emisiji "Glista" Radio Rijeke na čijoj je top-listi bila više od 200 tjedana uzastopce. Tekstove svojih skladbi objavio je 2017. u knjizi Ne reči nikad rogi ribaru.

S bendom, sam i s drugim izvođačima gotovo redovito nastupa na Melodijama Istre i Kvarnera (MIK), a od početka (1994.) sudjeluje na popularnom riječkom serijalu koncerata "Božić je judi". Pokretač je opatijske maškarane Balinjerade te dugogodišnji meštar tamošnjeg karnevala.

Povodom tri desetljeća glazbenog djelovanja, doprinosa popularnoj glazbi i prezentaciji liburnijskog kraja i Opatije, sastav Bonaca dobio je 2007. godišnju nagradu Grada Opatije, a Jeličić je 2012. postao počasni građanin Lovrana te dobio nagradu Opatije za životno djelo. U povodu 50 godina glazbenog djelovanja dobio je 2015. posebno priznanje u sklopu nagrade Status Hrvatske glazbene unije (HGU). Predsjednik je riječke podružnice HGU-a.