Müller (von) Thomamühl, Dagobert, pomorski časnik, izumitelj (Trst, 24.VI.1880. - Celovec/Klagenfurt, 10.I.1956.).

Sin strojarskog inženjera austrougarske Ratne mornarice Wenzela Müller-Thomamühla, pučku školu završio je u Beču, realnu gimnaziju pohađao u Puli (1890.-1895.), a Mornaričku akademiju u Rijeci (1895.-1899.). Kao kadet oplovio je 1900./01. svijet na školskom jedrenjaku Donau, a sudjelovao je i u onovremenoj ekspediciji protiv Bokserskog ustanka u Kini. Godine 1903. projektirao je oružje iz kojega je razvijeno torpedo.

U Puli je 1910. ustanovio školu za (vojne) ronioce kojoj je bio prvi zapovjednik. Izumio je lako ronilačko odijelo u kojemu je postavio svjetski rekord zaronivši do 64 metra dubine. S vojnim liječnikom Robertom Stieglerom proučavao je utjecaj bestežinskog stanja i probleme izjednačavanja tlaka kod ronjenja. Prvi su istraživali i proučavali utjecaj i otrovnost različitih plinova pri ronjenju te napravili prvu tablicu s vremenom ronjenja i izrona da bi se izbjegla "kesonska bolest". Konstruirali su i prvu komoru za izjednačavanje tlaka (barokomora) za smanjivanje negativnih posljedica brzog izrona.

Kao poručnik bojnog broda (Linienschiffsleutnant) Müller-Thomamühl zapovijedao je 1914. na torpiljarkama i patrolnim brodovima. Tijekom Prvog svjetskog rata 1915.-16. konstruirao je torpedni čamac na zračnom jastuku, ali austrougarske vojne vlasti, zbog ratnog stanja, nisu bile zainteresirane za razvoj projekta te su mu za potrebe ratnog zrakoplovstva oduzeti aviomotori koje je posudio za testiranja, plovilo je rastavljeno, a on premješten u Dubrovnik. Godine 1917. s Gottfriedom von Banfieldom konstruira i uvodi u Ratnu mornaricu torpeda za izbacivanje iz zrakoplova koja su upotrijebljena u studenom iste godine u napadu na barijere u Otrantu. Kao stručnjak za torpeda postavljen je za zapovjednika Torpednog odjela Ratne mornarice, u kojoj je napredovao do čina kapetana korvete.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije napušta vojsku te uzima čehoslovačko državljanstvo. Nastavlja izumiteljski rad te je 1924. s fizičarom Hansom Thirringom patentirao fotoosjetljivu ploču (selensku fotoćeliju) kao temelj sustava kontrole ulaza u luke. Taj su uređaj pripremali i testirali na Jadranu još početkom Prvog svjetskog rata, a od 1924. po njihovom ga je patentu proizvodila tvrtka Carl Zeiss u Jeni, potom Siemens-Halske. Müller-Thomamühl 1924. osniva na Sušaku, odakle mu je rodom bila supruga Zorka Ružić, tvrtku za zastupanje i prodaju opreme za ronjenje i navigaciju, torpeda i podmorskih mina. Kao inženjer sudjelovao je u ondašnjoj Jugoslaviji u izgradnji mariborske tvornice automobila te hidroelektrana u Hrvatskoj. Kad je 1938. Njemačka okupirala Čehoslovačku, promijenili su mu državljanstvo u njemačko. Nakon rata uzeo je 1945. austrijsko državljanstvo te se nastanio u Celovcu (Klagenfurt) da bi bio bliže Jadranskom moru i Puli, za koju je bio posebno vezan.

Po vlastitoj želji pokopan je na Mornaričkom groblju u Puli kao posljednji pripadnik austrougarske Ratne mornarice.

Slike