Pahor, Roman, antifašist, političar, gospodarstvenik (Trst, 7.II.1903. - Izola, 2.XII.1951.).

Osnovnu školu i 5 razreda (niže) gimnazije završio je u Trstu (1920.) gdje se potom zaposlio u njemačkom konzulatu. Godine 1923. odlazi na odsluženje vojnog roka, a 1925. je dobio mjesto pomoćnoga tajnika u općini Hrpelje-Kozina. Iste godine maturirao je u realnoj gimnaziji u Idriji i upisao Visoku ekonomsku školu u Trstu. U političkom životu Trsta i okolice aktivan je još od početka 1920-ih, sudjelujući u osnivanju omladinskih društava i kružoka, naposljetku i njihova saveza (Zveza mladinskih društev) 1924., kojemu je bio dugogodišnji tajnik. Za povezivanje mladih pokrenuo je 1925. mjesečnik Naš glas, glasilo Društva slovenskih srednjoškolaca u Italiji, koji je izlazio do kraja 1928., a Pahor je bio izdavač i odgovorni urednik. Organizirao je i omladinske tabore i kongrese, a politički se borio protiv brutalnog fašističkog talijaniziranja netalijanskog stanovništva širom Istre i Primorske.

Više je puta uhićivan, a 1928.-1932. bio je konfiniran na otoku Ponza u Tirenskom moru, na koji su talijanske fašističke vlasti zatvarale političke protivnike. Studij je nastavio na napuljskom sveučilištu, ali nije diplomirao te je radio kod jednog tršćanskog trgovca. Godine 1936. ponovo je na 5 godina interniran na Ponzu, ali je pušten već 1937. te je radio kao osiguravajući agent. Zbog političke aktivnosti uhićen je i u lipnju 1940. te interniran u zatvoru kraj Chietija, pa premješten u Kopar, a sljedeće ga je godine u Trstu Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato) osudio na 12 godina zatvora. Iz zatvora u San Giminianu pušten je, u rasulu talijanske države, početkom 1944. te se priključio slovenskoj Osvobodilnoj fronti (OF) u Trstu, u kojoj ima značajnu političku ulogu. Bio je 1944.-45. u Međunarodnom Crvenom križu u Trstu zadužen za repatrijaciju jugoslavenskih državljana, a i vodio je tršćanski Crveni križ.

Nakon rata radio je u Pokrajinskom NOO-u u Trstu, a 1946. organizirao je Udruženje bivših političkih (antifašističkih) progonjenika čiji je bio tajnik pa predsjednik. Bio je 1946.-47. predsjednik Slovensko-hrvatskog prosvjetnog saveza u Trstu, pa 1947.-49. inspektor u Tržaškoj zavarovalnici u Kopru, potom direktor tvornice Riba u Izoli i na kraju, do smrti, direktor izolskog trgovačkog poduzeća Progres.