Tomin, Josip, zdravstveni djelatnik i prosvjetitelj, pjesnik, humorist, publicist, kroničar (Jezera kraj Tisna na Murteru, 11.III.1932. - Pobri kraj Opatije, 8.IX.2005.).

U Zagrebu je 1953. završio srednju, a 1960. i višu školu za zdravstvene tehničare, te kasnije Fakultet industrijske pedagogije u Rijeci. U potonjem je gradu počeo raditi 1953., najprije na poslovima transfuzije krvi u Crvenom križu, pa u Domu narodnog zdravlja gdje je do 1974. radio u odsjeku za zdravstveno prosvjećivanje i 14 godina uređivao časopis Narodni zdravstveni list. Bio je potom tajnik riječkog Crvenog križa, a mirovinu je dočekao 1992. u Hrvatskom savezu za sportski ribolov.

Od 1993. živio je u Pobrima iznad Opatije, ali je cijeli život bio emotivno vezan za zavičaj - Jezera, Murter i Dalmaciju - što je pokazivao i u svojim pjesmama. Objavio je pjesničke zbirke: Pjesme (1966.), Odjeci mora (1968.), Komu krivo - komu pravo (1971.), Mi s Jadrana (1976.), More u srcu(1996.), Na moru i kamenu (2000.), Dobro more, dide (2003.). Surađivao je u mnogim časopisima i na radiju, zastupljen je u Antologiji hrvatskih pjesama o moru "Mare nostrum" (1971.) i Antologiji čakavskog pjesništva 20. stoljeća, stotinjak mu je pjesama uglazbljeno, najviše za klapsko izvođenje te mješovite i dječje zborove.

Bio je i dugo godina tehnički urednik časopisa More. Bavio se i fotografijom, a više tisuća fotografija koje tijekom pola stoljeća snimio važan su slikovni dokument rodnog mu kraja. Dobitnik je više nagrada i priznanja te Nagrade za životno djelo Općine Tisno 2004.

Sahranjen je u Jezerima.