Andrea da Parenzo (Andrija iz Poreča, lat. Andreas Parentinus), porečki biskup (?, sred. X. st. – ?, poslije 1010.).

Vodio je biskupiju od 991. do poslije 1010. (ali prije 1015., kada već stoluje biskup Sigimbald). Dočekao je u Poreču dužda Petra II. Orseola na njegovu proputovanju u pohodu na hrvatsku obalu 998., kojim su Mlečani htjeli otjerati gusare na Jadranu i ujedno (nakon što su se oslobodili danka što su ga plaćali za slobodnu plovidbu hrvatskom obalom solitus census) zaposjesti tamošnja pomorska uporišta.

Biskup je tom prigodom pozvao dužda da se u stolnici pomoli pred moćima sv. Maura za uspjeh, pogotovo protiv gusara, kojih je razaranje u Porečkoj biskupiji (oko 964.) još bilo živo u sjećanju stanovništva. Bio je sudionikom pokrajinske skupštine (uz tršćanskoga i novigradskoga biskupa, više gradskih prisjednika i mnoštvo puka) što ju je 991. sazvao istarski grof Verihen; na njoj se, uz ostalo, riješio spor između Andree i gospodara Montelina oko nekoga posjeda, i to na štetu biskupije.

Spominje se još u povelji iz 1010. kojom mu papa Sergije IV. (pozvavši se i na prethodnu ispravu Silvestra II.) potvrđuje pravo na crkveni posjed u Rovinju, Dvigradu i Balama, što ga je porečka Crkva stekla za akvilejskoga patrijarha Rodoalda (oko 965.), a pred kraj ga je tisućljeća nasilno prisvojio (zaposjeo) patrijarh Ivan IV.