Codan, Mafalda, učiteljica, (po)ratna stradalnica (Poreč, 20.IX.1924. - Bibione, Veneto, 12.II.2013.).

Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943., oca i još nekoliko rođaka partizani su bacili u jamu kraj Vineža i Golji na Labinšćini, pa se s majkom i bratom iz Poreča sklanja u Trst. Nakon što je Jugoslavenska armija u svibnju 1945. oslobodila Trst od njemačke vojske, Mafaldu su 7.V. partizani uhitili. Odvedena je u Istru, a u Poreču ju je "narodni sud", sastavljen, kako je kasnije zapisala, pretežno od bivših kolona s imanja njezinoga oca, osudio na smrt zbog neprijateljske aktivnosti. Premještena je u pulski zatvor odakle je 21.V.1945. u Fažani ukrcana, s brojnim zatvorenicima, na brod-cisternu Lina Campanella koji je na ulazu u Raški zaljev naletio na minu. Preživjela je brodolom, stigla pješke do Vodnjana gdje su je opet uhitili te je zatočena u pazinskom zatvoru (u Kaštelu), gdje je ostala do rujna 1945. Potom je prošla zatvore u Rijeci, gdje je ponovno osuđena, te u Mariboru, Begunju, Ljubljani i Novoj Gorici. Nakon što je optirala za talijansko državljanstvo puštena je na slobodu 10.VI.1949., u razmjeni zatvorenika kojoj je posredovao Crveni križ. Radila je potom kao učiteljica u osnovnim školama u okolici Venecije, naposljetku u Bibioneu gdje je umirovljena.

O svojim poratnim stradanjima napisala je dnevnik koji je objavljen u monografiji Sopravvissuti alle deportazioni in Jugoslavia (Trst 1997.). U njemu je pretpostavila da je za njezinu poratnu osudu na smrt bio bitan dnevnik koji su partizani našli u stanu u Trstu, a u kojemu je opisala i smaknuća svoga oca, rođaka i drugih osoba 1943., pa je bila neugodan svjedok.