Cerovac, Bogdan, kipar i umjetnik (Roč, 7.III.1904. – Mali Lošinj, 3.IX.1969.).

Otac Antun bio je čuvar na željeznici, a kasnije trgovac vinom i gostioničar u Narodnom domu, a majka Franciska rođ. Jerina. Bio je najmlađi od trojice sinova.

Obitelj se preselila u Pazin 1905., gdje je Cerovac završio osnovnu školu i 1914. upisao Hrvatsku gimnaziju. Tu se bavio crtanjem i modeliranjem u glini pod utjecajem svog profesora Saše (Aleksandra) Šantela, koji mu je usadio i ljubav prema glazbi; svirao je violinu, klavir i bubnjeve. Bio je član školskog orkestra koji je vodio Šantel te član pazinskog Sokola. Šantel je u svom ateljeu držao privatnu slikarsku školu u kojoj su Cerovac i Antun Motika bili najmlađi učenici.

Nakon zatvaranja Hrvatske gimnazije 1918. školovanje je nastavio u Karlovcu i Ljubljani, gdje je završio više razrede i maturirao.

U Ljubljani je stekao umjetničko-obrtničko obrazovanje (Šantel je predavao grafiku), a 1924. na preporuku Šantela upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu, gdje je studirao u slikarskim ateljeima Jakuba Obrovskoga i Franza Thielea.

Nakon završetka studija trajno se nastanio u Pragu, gdje se uključio u krug umjetnika povezanih s antropozofijom; na taj ga je put potaknuo češki slikar i grafičar Rudolf Michalík.

Nakon vojne službe u Sarajevu 1929., usavršavao se na studijskim putovanjima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Francuskoj, a boravio je i u Stuttgartu u sjemeništu Zajednice kršćana (Die Christengemeinschaft) te vjerojatno u umjetničkim radionicama u Dornachu u Švicarskoj.

S Miladom Grusovom vjenčao se 1930.

Od 1931. do 1946. vodio je umjetničko-obrtničku radionicu u ateljeima Salona Topič u Pragu, gdje je sa suradnicima izrađivao okvire za slike, namještaj i uporabne predmete od drva, osobito od voćnih i tzv. „planetarnih“ vrsta drva.

Smatra se jednim od oblikovatelja dornaškog stila iz Praga, nazvanog po Dornachu u Švicarskoj, umjetničkog smjera koji je nastojao povezati antropozofsku duhovnost s oblikovanjem predmeta svakodnevne uporabe, nadahnutog učenjem austrijskog filozofa Rudolfa Steinera.

Bio je i koautor manifesta Otkrivamo drvo (Objevujeme dřevo, 1941.), teorijskog teksta o duhovnoj i simboličkoj vrijednosti drva te njegovoj ulozi u umjetničkom oblikovanju uporabnih predmeta.

Izlagao je ponajviše na skupnim izložbama u Pragu (Društvo likovnih umjetnika Marold, 1936.-1950.; Salon Topič, 1931.-1946.), ali i u drugim gradovima tadašnje Čehoslovačke (Olomouc, Gottwaldov [danas Zlín]) te u Austriji i Švicarskoj.

Najveći dio njegova kiparskog opusa čine portreti i poprsja istaknutih osoba češke kulture (književnici, glazbenici, glumci i dr.), zatim ženski aktovi i animalistička plastika. Izrađivao je i uporabne predmete (vaze, stalke, svijećnjake, okvire), od čije je prodaje uglavnom živio. Njegova plastika obilježena je realističnom interpretacijom, formalnom pročišćenošću i mekim, fluidnim oblikovanjem. Njegov rad pripada krugu srednjoeuropske figurativne skulpture između dvaju svjetskih ratova, u kojem se realistička tradicija povezuje s modernističkim pojednostavljenjem forme i antropozofskim estetskim koncepcijama.

Živio je u Pragu, gdje je sa suprugom imao mali atelijer. Nakon njegove smrti supruga je darovala 1973. Gimnaziji Otokar Keršovani u Pazinu (danas Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile u Pazinu) dio njegove ostavštine – 45 radova i 34 monografije na njemačkom i talijanskom jeziku o pojedinim velikanima europske umjetnosti. Donirana zbirka obuhvaća portrete (glave i poprsja), manje plastike ženskih aktova, animalističku plastiku, utilitarne predmete i crteže nastale između 1930-ih i 1960-ih.

Dio radova izložen je u vitrini gimnazije.

Slike