Zlatar, Iljko, arhitekt (Knin, 9.VI.1928. - Pula, 10.V.2018.).

Još u djetinjstvu s obitelji se odselio u Split gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U Drugom svjetskom ratu kao 15-godišnjak priključuje se narodnooslobodilačkom pokretu te je do kraja rata bio u partizanima, u 26. dalmatinskoj diviziji. U poraću je dovršio srednjoškolsko obrazovanje te studirao arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je 1954., odmah potom se oženio i došao u Umag, gdje je proveo cijeli životni i radni vijek. Kratko se zaposlio u tadašnjoj općinskoj upravi Umaga, pa u građevinskoj radnoj organizaciji Napredak iz koje je kao jedan od osnivača prešao 1959. u Projektni biro Umag u kojemu je radio do umirovljenja 1986. U tom je razdoblju bio jedan od glavnih kreatora nove umaške arhitekture, posebice one smještajno-turističke, u sklopu ugostiteljsko-turističke tvrtke Istraturist.

Prepoznatljiv po čistim i jednostavnim konstrukcijama, projektirao je i/ili sudjelovao u realizaciji bungalova na umaškoj Punti i u Savudriji (1955. i 1959.), više depandansa na Punti (1962. i 1967.), hotela Adriatik na Punti (1963./64.), hotela Koral i Aurora (1968.), hotela Umag (1971.), turističkog naselja Kanegra (1974.), hotela Kristal (1974.), kampa Ladin gaj (1981., danas Park Umag) i hotela Sipar (1985.) te apartmanskog kompleksa na umaškoj Novoj obali (1999.). Projektant je i više važnih društvenih i poslovnih zgrada: Općinskog suda u Bujama (1964.), Istarske kreditne banke u Umagu (1976.) te umaške Osnovne škole Marija i Lina i vrtića Duga (1978.), a i brojnih obiteljskih kuća.

Za doprinos umaškoj arhitekturi i urbanizmu dobio je 2018. nagradu za životno djelo Grada Umaga. Pokopan je na umaškom groblju.