Marchesini, Marcello, pravnik, ekonomist, književnik (Buzet, 31.III.1754. – Rim, 25.VII.1806.).

Bio je sin Giovannija Marchesinija, računovođe ureda rašporskog kapetana i grofice Nicolette Agapito. Pohađao je Collegio dei Nobili u Kopru, zatim studirao pravo u Padovi gdje je diplomirao 23.IV.1782.

Radni je vijek započeo kao odvjetnik u Veneciji, međutim ubrzo se seli u Napulj gdje je kraljevskim dekretom ubrojen među odvjetnike. Tu se počeo baviti pisanjem, prisutan je u svim kulturnim krugovima, učlanjuje se u Arkadiju (Accademia dell'Arcadia, degli Arcadi).

Godine 1797. Domenico Cimarosa koristi njegov tekst Artemisia regina di Caria za libreto istoimene opere koja je izvedena povodom vjenčanja princa Franje Burbonskog i nadvojvotkinje Marije Klementine Austrijske. Bavi se prevođenjem Horacija, 1794. objavljen mu je prijevod Pjesničkog umijeća u stihovima i prozi. Ostao je zamijećen i njegov komentar neoklasicističke skulpture Adonis i Venera Antonija Canove, koji se kasnije često citira pri obradi Canovinih radova.

Najvažnije mu je djelo Saggio d'economia politica koje je objavljeno 1793. i posvećeno kralju Ferdinandu IV. U tom se djelu zalaže za slobodu tržišta, analizira mnoge primjere, između ostalog citira primjere iz Istre.

Napulj napušta 1798. nakon svrgavanja kralja te se sklanja u Rim. Tu postaje konzistorijalni odvjetnik te nastavlja s kulturnom djelatnošću. Godine 1801. postaje članom Accademije dell'Arcadia pod imenom Gelisio Dirracchiense, te Accademije dei Lincei.