Tomažič, Gabrijel, botaničar, fitocenolog, sveučilišni profesor (Roč, 23.III.1899. – Vipava, Slovenija, 12.V.1977.).

Otac Franc bio je načelnik policijske postaje, majka mu je bila Ivana rođ. Bizjak. Osnovnu školu pohađao je u Vipavi, gimnaziju u Gorici, gdje je maturirao 1920., nakon što je usred školovanja kao austrougarski vojnik 1917.-18. bio na talijanskom ratištu.

Studirao je na Filozofskom fakultetu (FF) u Ljubljani, gdje je 1928. diplomirao iz botanike, zoologije s komparativnom anatomijom, geologije s paleontologijom i fiziologije. Na istom fakultetu doktorirao je radom o slovenskim bazofilnim borovim šumama. Stručno se usavršavao u Beču i Moskvi. Sveučilišnu karijeru započeo je 1929. kao asistent na FF-u na kojemu je 1940. promoviran u docenta, a 1946. u izvanrednog profesora botanike. Nakon diobe FF-a nastavio je predavati na Prirodoslovno-matematičkom odnosno Biotehničkom fakultetu do umirovljenja 1972. Predavao je i tehničku botaniku na Tehničkom fakultetu (1938.-43.) te genetiku (1948.-52.), ekologiju šuma i fitocenologiju (1947.-52., 1957.-62.) na Fakultetu za agronomiju, šumarstvo i veterinu, sve u Ljubljani.

U znanstvenoistraživačkom radu isprva se, kao asistent profesora botanike Frana Jesenka, bavio genetikom, a nakon njegove smrti 1932. okreće se geobotanici. U to je vrijeme objavio nekoliko radova o distribuciji biljaka u Sloveniji, proučavao biljne zajednice te već 1934. u rukopisu imao znanstvenu raspravu Rastlinske zadruge (asocijacije) gozdov in resav na Glogovcu pri Ljubljani in sosednem hribovlju (I. del), koja bi, da je objavljena, bila prvi tiskani rad s područja fitocenologije u Sloveniji. Tomažič je 1939. postavio temelje sistematike bukovih šuma u Sloveniji, a sljedeće je godine objavljena njegova doktorska disertacija kojom započinje višegodišnje proučavanje borovih šuma. Proučavao je i livadnu vegetaciju te pisao o osobitostima flore i vegetacije Krasa i kraškoga podzemlja. Odlično je poznavao bilje te su njegovi fitocenološki radovi pouzdan izvor poznavanja slovenske flore.

Nakon rata sustavno je razradio varijabilnost primorskoga pelina, a bio je i jedan od autora Priročnika za raziskovanje in kartiranje vegetacije (1950.). Napisao je i najiscrpniji slovenski prikaz biljnoga sustava u udžbeniku botanike za više gimnazijske razrede (1951., suautor Leon Detela).