Jurcan, Anđelo
Jurcan, Anđelo, antifašist, partizan, političar (Jurcani kod Svetog Lovreča, 30.XII.1919. – Poreč, 26.XII.2010.).
Rođen je u zemljoradničkoj, višečlanoj obitelji, otac Gašpar, majka Marija rođ. Matošević iz Krunčići. Talijansku osnovnu školu završio je u Sv. Lovreču.
Po punoljetnosti regrutiran je u talijansku vojsku, došao je do Sicilije, ali je, zbog slabije građe, pušten kući. Po povratku se 1942. preko prijatelja Joakima (Jovakina) Rakovca povezuje s narodnooslobodilačkim pokretom (NOP). Krajem iste godine Talijani su ga zarobili, tukli i mučili u vrsarskom zatvoru, u kojem je proveo nekoliko mjeseci. Početkom 1943., dok su ga vodili na strijeljanje, uspio je pobjeći. Zajedno sa starijim bratom Petrom i prvom skupinom organiziranih rodoljuba s Poreštine odlazi krajem srpnja 1943. s Rušnjaka u partizane, u Gorski kotar. Ubrzo se s J. Rakovcem vraća u Istru da bi politički djelovao na terenu. S partizanskog sastanka u selu Korenići nad Limskom dragom u siječnju 1945., kada je njemačka vojska upala u selo, Rakovac i Jurcan zajedno se povlače prema šumi na Križnjaku, ali se u jednom trenutku razdvajaju. Rakovac je potom ranjen i izdahnuo. Jurcan je kao komesar Porečke čete, čiji je zapovjednik bio Ivan Klarić, umarširao 29.IV.1945. u Poreč iz kojega su se dan ranije povukle njemačke okupacijske trupe.
Iz rata izlazi s činom rezervnog kapetana I. klase. Kao društvenopolitički radnik kraće vrijeme djeluje u Pazinu te Bujama, gdje se oženio Ivankom (Zanetom) Rakovac iz Rahovci (Rakovci) kraj Baderne. Godine 1947. je u Političkoj školi u Zagrebu, potom nekoliko godina s obitelji živi s obitelji u Lupoglavu, gdje radi u upravi željeznice i na izgradnji pruge Lupoglav–Štalije. Godine 1950. dolazi u Poreč za direktora Poljoprivrednog saveza (kasnija tvornica za preradu ribe Školjka), a ubrzo postaje profesionalnim tajnikom Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH). Potom je bio direktor porečke tvrtke Remont, pa se opet vraća u profesionalne političare kao tajnik Općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN). Političkim angažmanom posebno je doprinio elektrifikaciji i vodifikaciji sela na Poreštini. Naposljetku je bio dugogodišnji tajnik porečkog Općinskog odbora Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), a u mirovinu odlazi posljednjeg dana 1982.
Bio je u tri mandata odbornikom (vijećnikom) u Skupštini općine Poreč.
Dobitnik je više jugoslavenskih ordena i medalja zasluga za narod, a 1975. i porečke Nagrade 30. april.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar