Ljubica Dugandžić (prva žena zdesna) na otvorenju prve faze obnove pulske Arene 1985. (slijeva: Šime Vidulin, Boško Končar, Duje Rendić Miočević, Andrija Mohorovičić, Attilio Krizmanić, Vesna Girardi Jurkić, Antun Bubić, Ema Derossi Bjelajac...), (fotoarhiva Glasa Istre)

Dugandžić (Juribašić), Ljubica

Dugandžić (Juribašić), Ljubica, arhitektica (Sarajevo, 25.II.1941. – Pula, 15.X.2010.).

Diplomirala je 1965. na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu (1965.). Djelovala je u Mainzu (1966.–70.) i Münchenu (1970.–76.), a nakon rada u Pulaprojektu (1984.–92.) otvorila je 1992. na pulskom Vidikovcu arhitektonski studio Arca. Živjela je u Pješčanoj Uvali.

Među brojnim njezinim projektima ističu se terasaste kuće u Bad Liebenzellu kraj Stuttgarta (1969.), gimnazija u Bingenu kraj Mainza (1969.), Zelene radničke kuće u pulskoj Šijani (1981.), turističko naselje u Malom Zatonu kod Zadra (1978.), kuća u Malom Lošinju (1983.), plažni objekti u Medulinu (1984.) i na pulskoj Verudeli (1984.–86.), društveni dom u Banjolama (1985.), Horse centar u Loboriki kraj Pule i pršutarnica u Galižani (1985.), interpolacija Istarske banke u Ulici Sergijevaca u Puli (1989.), stambeno-poslovne zgrade u Kandlerovoj ulici u Puli (1992.). Interpolacija Istarske banke uspjelo je arhitektonsko ostvarenje, a značajna je jer je među prvima odrazila postmodernistički senzibilitet građenja na prostoru stare Pule. Interpolacije u Kandlerovoj ulici vrlo su dobro pokazale da se i sasvim novim jezikom može izraziti duh vremena i čuvati povijesni ambijent.

Od 1987. do 2010. surađivala je i izradila razne prostorne studije i projekte za obnovu i revitalizaciju graditeljskog nasljeđa u gradovima i gradićima širom Istre, od kojih se ističe suradnja s autorskim timom (Attilio Krizmanić, Jerko i Duško Marasović) na izradi studije izvornog stanja i projektu obnove zapadnog dijela pulskog amfiteatra (1984.–86.) te studija izvornog stanja i projekt obnove mletačke utvrde na vrhu pulskog brežuljka. U tom je razdoblju ostvarila rekonstrukciju Zagrebačke banke (1992.) na uglu Laginjine i Flanatičke ulice u Puli te više pulskih stambeno-poslovnih zgrada: u Viškoj ulici, na uglu Marulićeve i Kranjčevićeve ulice (1997.), u Ulici Sergijevaca i na Usponu sv. Franje Asiškog (2003.). Tijekom 2006. snima izvorno opločenje rimskog foruma u Puli, a 2007.–08. rimsko opločenje ispred, tj. zapadno od Arene. Tijekom 2010. ostvaruje se njezin zadnji istaknuti projekt većeg poslovno-stambenog zdanja u Marulićevoj ulici 5 u Puli.

Antonio Rubbi je na primjerima ostvarenja Ljubice Dugandžić pokazao koliko su njezini zahvati u impostaciji i interpolaciji novih zgrada u starom prostoru dali dušu današnjoj Puli potaknuvši i niz projekata koji su popunjavali praznine u starogradskoj jezgri novim sadržajima.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Antonio Rubbi, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, Rovinj 2000.; Mate Ćurić, "Zaslužna za sliku današnjeg izgleda Pule", Glas Istre, 19. 10. 2010.; Društvo arhitekata Istre, In memoriam: Ljubica Dugandžić, 1941.-2010., http://dai-sai.hr, 16. 11. 2010.

Slučajna natuknica

Džamonja, Dušan