Krizmanić, Attilio

Krizmanić, Attilio, urbanist i arhitekt (Pula, 1935). Pohađao je talijansku gimnaziju te maturirao u rodnom gradu 1955. Diplomirao je 1963. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U Splitu je završio postdiplomski studij na temu „Graditeljsko nasljeđe", a u Zagrebu je 1984. obranio magistarski rad „Komunalna palača - Pula" u kojemu slojevito obrađuje, analizira i opisuje arhitektonski nastanak i evolucije ove iznimne pulske građevine. Od 1963. do 1969. radio je u brodogradilištu „Uljanik" kao konstruktor i rukovoditelj Odjela opreme nastambi brodova pri konstrukcijsko-tehnološkom uredu gdje je sudjelovao u organizaciji uloge arhitekata u fazi projektiranja i izvedbe. Od 1970. do 1975. radio je u Općinskom zavodu za urbanizam i komunalne poslove, kasnije i kao šef Odjela za urbanizam. U tom je razdoblju prvenstveno radio na izradi prostornih planova grada i na donošenju mjera urbanističke regulative.

Ugledavši se na druge gradove, sastavio je 1974. metodološki pristup za pripremu dokumentacije oko plana uređenja pulskoga staroga grada. Sudjelovao je u ustroju Zavoda za urbanizam i stambeno komunalne poslove Općine Pula, a od 1975. do 1986. bio je na čelu Sektora za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljsko nasljeđe. U okviru navedenog sektora osnovana je na njegovu inicijativu Služba za graditeljsko nasljeđe, a 1976. i poseban odjel iste namjene. S ciljem unapređenja u očuvanju graditeljskog nasljeđa 1973. i 1983. organizirao je savjetovanja poznatih svjetskih stručnjaka u Puli.

Njegov magistarski rad nastao je 1984. uslijed dugog i sustavnog povijesnog, urbanističkog i arhitektonskog proučavanja te obnove pulske Komunalne palače, jednog od slojevitijih i značajnijih spomenika kulture u Hrvatskoj. U palači se razabiru sve faze gradnje, od rimskih hramova do današnjice. Krizmanićev rad ujedno je doprinio boljem poznavanju povijesne arhitekture Pule, naročito rimskog foruma.

Bio je jedan od osnivača te predsjednik Društva arhitekata Istre. Sudjelovao je u nizu stručnih i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. U drugoj polovici Sedamdesetih proučavao je amfiteatar u Puli s naglaskom na njegovo izvorno stanje. Od 1986. do 1990. bio je ravnateljem Općinskog zavoda za prostorno planiranje i pripremu zemljišta - Pula, premda se ni onda nije prestao brinuti za očuvanje graditeljskog nasljeđa tako da je Odjel za graditeljsko nasljeđe nastavio djelovati u navedenom zavodu. Iz spomenutog su razdoblja rekonstrukcija cirkularnog hodnika amfiteatra (1986), izrada studije „Kaštel Pula - razvitak mletačke utvrde od XVII. st. do 1988." i njegovo sudjelovanje na VIII. konferenciju jadranskih gradova u Pesaru (1988), završetak radova obnove Komunalne palače (1989) te izrada integralnog plana uređenja i PUP-a „Stari grad - Pula" (1992).

Bio je zaposlen u gradskoj Upravi za urbanizam i prostorno uređenje od 1990. do 1998., uvijek na dužnosti šefa Odjela za graditeljsko nasljeđe. Izradio je niz studija određenih slojevitih građevina povijesno-arhitektonskoga značaja s područja grada Pule te povijesnih jezgri naselja južne Istre. Potpisao je analizu prostornog razvitka pojedinih gradića (Fažana, Rakalj, Mutvoran, Medulin i povijesne jezgre Pazina).

Jedan je od autora pulskoga stradarija pri čemu je razradio razvitak uličnog nazivlja i toponomastiku gradskih četvrti od XV. st. do danas. Godine 1993. sudjelovao je na međunarodnom simpoziju u Veneciji „Mare Veneticum - Mare Illyricum". Godine 1991. započeo je surađivati kao istraživač na znanstvenom projektu „Graditeljsko nasljeđe jadranskih gradova i naselja" koji provode Arhitektonski fakultet u Zagrebu i Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđe Sveučilišta u Splitu. Od 2003. je u mirovini.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Rubinich, Giovanni