Martinak, Henrik, pravnik i političar (Kopar, 3.VII.1826. – Gradac [Graz], 15.II.1879.).

Otac Luka bio je gimnazijski profesor u Kopru i Ljubljani. Henrik je gimnaziju pohađao u Ljubljani, a 1845. završio filozofiju na Sveučilištu u Beču te nastavio studirati pravo.

Vratio se u Ljubljanu 1848. i od 1849. radio u gradskom i državnom sudu, potom kao državni odvjetnik ili sudski savjetnik u raznim mjestima - Kočevju, Varaždinu, Zagrebu, pa opet u Ljubljani te Celju i Celovcu (Klagenfurt). Godine 1871. postao je savjetnikom u višem državnom sudu u Gradcu, gdje je umro neposredno pred premještaj na najviše državno sudište u Beču.

U mladosti politički vrlo aktivan, potpisao je ožujku 1848., zajedno s drugim Slovencima u Beču, adresu naslovljenu kranjskim državnim tijelima sa zahtjevom za zaštitu slovenske narodnosti u Kranjskoj, Primorskoj, Štajerskoj i Koruškoj te povećanje broja osnovnih škola, sloveniziranje zakona, zapošljavanje državnih službenika koji poznaju slovenski jezik i dr.

U Ljubljani je bio među istaknutim članovima Slovenskog društva u čije je ime objavljivao, na njemačkom, odlučne i polemičke članke u ljubljanskom listu Laibacher Zeitung i njegovom prilogu Illyrisches Blatt, te je zaslužan što se aktivnost društva s kulturne proširila i na političku. U člancima zagovara prava Slavena kao branitelja europske kulture, traži uvođenje slovenskog jezika u škole i državne urede, odbacuje njemačke navode o slovenskom separatizmu i rusofilstvu itd. Kritizirao je ljubljanske političke prevrtljivce te birokratiziranost društva. Na slovenskom je napisao samo članak "Austria in Slovenci" (u listu Slovenija, 1848.) u kome dokazuje da se Slovenci kao narod mogu razvijati samo unutar Austrije, jer bi pod njemačkom vlašću bili uništeni, a u slučaju raspada Austrije morali bi u savez s Hrvatima u kome bi se slovenska narodnost morala povinovati moćnijoj "ilirskoj".