Gaus, Petar Antun (Pietro Antonio), pićanski biskup (Rijeka, [kršten] 9.I.1646. – Pićan, 22.IV.1716.).

Rođen je u riječkoj plemićkoj obitelji kao najstariji sin Marka Antuna i Sidonije. Imat će još dva mlađa brata i šest sestara. Najizglednije je da se školovao kod isusovaca u rodnome gradu, da bi potom nastavio studije do akademskoga stupnja doktora teologije.

Bio je župnik u Bolzanu, a potom od 1679. župnik u Rijeci. Iste će godine postati kanonik, natpop te od 1683. arhiđakon i vanjski vikar pulskoga biskupa za Riječki arhiđakonat. Pićanskim ga je biskupom imenovao car Leopold I. 1691., a papa ga je potvrdio 9.III.1693.

Naročito je bio vezan za nećaka Ksavera Gausa kojem je omogućio prestižno školovanje, a i oporučno mu je ostavio zamjetan imetak. Kao glavnu nasljednicu, a zapravo osobu zaduženu da podijeli u nabožne svrhe svu preostalu imovinu, odredio je svoju sestru Viktoriju Tudorović. Njegova povezanost s Rijekom ogleda se i u tome što su se tamo bile nalazile sve njegove nekretnine.

Redovito je izvještavao Svetu stolicu o stanju na području Pićanske biskupije te obavljao dužnost pastoralnih vizitacija. Kao biskup podijelio je svete redove ukupno 114 kandidata. Prihodi same biskupije, koja je brojila od 4.000 do 6.000 duša tijekom njegova upravljanja, bili su toliko mali da je s njima mogao preživjeti svega tri mjeseca. Zbog svoje će bolesti 1713. dobiti koadjutora Jurja Franju Ksaverskog Marottija.

Bio je osoba izrazite pobožnosti i empatije. Oporučno je naručio nekoliko tisuća misa za spas vlastite duše, duša nekih drugih osoba te ostavio novac za pomoć siromasima. Sahranjen je ispred glavnog oltara pićanske katedrale u biskupskoj grobnici, u kojoj je njegovo tijelo 1811. pronađeno u neraspadnutom stanju.