Parenzan, Pietro, pjesnik (Piran, 10.V.1877. – Trst, 19.VI.1914.).

Otac Giorgio, poljoprivrednik i mali posjednik, majka Luisa rođ. Fabris, Furlanka iz Muscolija kraj Cervignana. Nadimak mu je bio Pieroto/Pierotto, kao i djedu s očeve strane.

Što zbog duhovnog stanja obitelji i smrti oca kad mu je bilo tek 15 godina, što zbog nestrpljivog karaktera, odustao je od redovnog školovanja. Radio je u poljoprivredi i u jednoj limariji, ali ljubav prema umjetnosti, posebice pjesništvu i glazbi, poticala ga je na samouko obrazovanje i kulturno uzdizanje. Tome je doprinijela i knjižnica piranskog franjevačkog samostana koju je redovito posjećivao, kao i gostovanja kazališnih družina u Piranu, a i povremeni posao preprodavača raznih antikviteta.

Tijekom jednog putovanja po Italiji ostao je bez novca, pa su mu gostoprimstvo pružili fratri u Montecassinu odakle je pješice stigao do Napulja. Tamo je upoznao sveučilišnog profesora, filozofsko-pravnog pisca i političara Giovannija Bovija te pjesnikinju Adu Negri koja se pohvalno izrazila o njegovom pjesničkom stvaralaštvu.

Njegov nagli karakter ogledao mu se i u pjesništvu pa je tako, isprovociran stihovima svoga sugrađanina, piranskog općinskog tajnika i pjesnika Dina (Domenica) Vatte koji je, potresen razornim potresom u Messini 1908., napisao pjesmu „Ora di pianto“ (Vrijeme plača), parodijski uzvratio stihovima „Ora di riso“ (Vrijeme smijeha). Razlozi te iznenađujuće pa i neumjesne pjesničke oporbe bili su politički - Vatta je bio piranski iredentist, a Parenzan socijalist kojega je iritiralo njegovo monopoliziranje domoljublja (talijanskog) radi vlastite promocije.

Za istarsku književnost Parenzan je važan zbog svoje jedine zbirke pjesama Del dialetto di Pirano, tiskane u Trstu 1901. U njoj je objavio 24 soneta na piranskom istromletačkom narječju, s mnogim arhaičnim riječima, čak i nekima iz istriotskog. U njima pjeva o rodnom kraju i običnim ljudima – poljoprivrednicima, pomorcima, ribarima, obrtnicima, radnicima u solani – i njihovoj svakodnevici. Djelo je sam nazvao ogledom (saggio), vjerojatno i zbog uredničkih komentara i etimoloških bilješki koje je pod pseudonimom Conte Nicodemo Ton napisao priređivač, ondašnji piranski dijalektolog Domenico Contento.