Giuricin, Virgilio, umjetnički fotograf (Rovinj, 3.VII.1934. – Rovinj, 10.VII.2024.).

Maturirao je 1952. u Srednjoj tehničkoj školi i prvi put izlagao u Rovinju. Potom je završio Školu primijenjenih umjetnosti, fotografije i dizajna u Torinu.

Bio je jedan od osnivača rovinjskog Foto-film kluba (1951.). Osnovao je Photo Art Gallery Batana (1985.) i Centar vizualnih umjetnosti Batana (1992.), u okviru kojega je 1992. utemeljio i vodio Mundial fotofestival kao manifestaciju Međunarodnog salona fotografije. Osnovao je Međunarodnu zbirku fotografija (1999.) s arhivom od nekoliko tisuća fotografija i Fotografsku knjižnicu (2000.) s tisućama popisanih svezaka. Nju je osobno obogatio dragocjenom donacijom od gotovo 2000 stručnih knjiga s područja fotografije.

Bio je dopisnik i fotoreporter dnevnika La Voce del popolo i dvotjednika Panorama od 1962. do 1993. Paralelno je, od 1971. do 1979., bio tajnik i fotograf Zavičajnog muzeja u Rovinju te od 1972. do 1978. snimatelj TV Koper – Capodistria. Od 1973. do 1975. bio je glavni i odgovorni urednik rovinjskog mjesečnika Sottolatina.

Članom Likovne kolonije Rovinj postao je 1970., a njezin je predsjednik bio od 1975. do 1978. Godine 1975. postao je član Sekcije za fotografiju strukovnog Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) (danas Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti). Od 1979. profesionalno se bavio fotografijom i industrijskim dizajnom kao samostalan umjetnik u sklopu Zajednice umjetnika Hrvatske (danas Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika). Učlanio se i u međunarodne organizacije, kao što su Međunarodna federacija fotografske umjetnosti / Fédération Internationale de l’Art Photographique (FIAP), Fotografsko društvo Amerike / Photographic Society of America (PSA) i Talijanski savez fotografskih udruženja / Federazione Italiana Associazioni Fotografiche (FIAF). Bio je počasni član fotografskih asocijacija u pet država.

Fokus njegova interesa bila je Istra, njezini krajolici, ljudi, posebnosti i detalji. Uporno je radio i na promicanju fotografske kulture te u suradnji s kulturnim ustanovama i na promicanju vizualnih umjetnosti uopće. Objavio je na talijanskom jeziku više od 260 studija vezanih za problematiku fotografske umjetnosti, koje su prevedene na hrvatski, engleski i francuski jezik. Njegove fotografije objavljene su u brojnim publikacijama Centra za povijesna istraživanja iz Rovinja, u časopisu Histria archaeologica te u monografijama, katalozima, godišnjacima i drugim publikacijama, gdje je često uređivao i osmišljavao grafički dio. Snimio je više od stotinu povijesnih događaja na 16 mm filmskoj vrpci. Sudjelovao je u više ekoloških istraživanja Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Radio je fotografsku dokumentaciju za realizaciju urbanističkih planova i zahvata na kulturnim spomenicima Istre.

Objavio je i likovno uredio petnaestak fotomonografija, između ostalih: Učka cestovni tunel, Pula 1980.; Kamena zdanja i krajolici središnje i južne Istre. „Kažuni“: inventar za povijesno pamćenje, Pula 1996.; Pamćenje kroz vrijeme, Rovinj 2019.; grafičku mapu Istarski dimnjaci, Rovinj 1980.

Objavio je više od 140 kataloga međunarodnih izložbi, među kojima: Doprinos za Europu, kulture Antičkog Rima i Venecijanske Republike; 18. biennale Alpe Jadran; Luigi Caneazzo – Luigi Mioni; 140 godina fotografije u Rovinju i Istri; Likovna kolonija - Rovinj; Lica zemalja; Putujuća izložba Coast Wise Europe – ekologija u urbanom prostoru Istre; 13. biennale prirode FIAP; Award Maurice Van de Wijer – Odette Bretscher; međunarodne manifestacije Mundial fotofestival; Realnost i uprizorenja Master FIAP-a; Znanost u svemiru, posvećenu astronautima Talijanske svemirske agencije i Europske svemirske agencije.

Giuricin je održao 177 samostalnih izložbi fotografija u zemlji i inozemstvu, u 86 grada i 26 država. Uz to, sudjelovao je na 862 skupne selektirane fotografske izložbe.

Kao osnivač Photo Art Gallery Batana, galerije koju je vodio 25 godina, organizirao je i likovno priredio 284 samostalne izložbe za gotovo 30 000 domaćih i inozemnih umjetnika fotografa iz stotinjak država svijeta.

Predstavljao se tematskim ciklusima: Rovinj danas, 1977.; Urbanizam i arhitektura, 1978.; Romanička Istra, 1980.; Forme u prostoru, 1985. Posebnu je pozornost posvetio krajoliku (ciklus Ptičji zapisi krajolika, 1984.), zaštiti okoliša (Ekologija I, 1971.; Čuvari ekologije, 1985.) i ljudskoj patnji (Suffering, 1993.).

Predstavljao je Jugoslaviju na Međunarodnoj izložbi FOTO – CINE koja je održana u Muzeju moderne umjetnosti „Georges Pompidou“ u Parizu 1989. u čast 150. obljetnice nastanka fotografije. Iste godine Foto savez Jugoslavije proglasio ga je fotografom godine za zasluge na polju nacionalne i međunarodne izložbene djelatnosti, a 1991. mu je Foto savez Jugoslavije dodijelio počasno zvanje majstora fotografije, izuzetno nacionalno priznanje za stvaralački rad i za postignuti visoki umjetnički renome. Godine 1992. izborio je da Foto savez Hrvatske postane redoviti član FIAP-a. Od 1994. do 1998. obnašao je dužnost časnika za vezu FIAP-a za Hrvatsku. Na kongresu PSA-a, koji je održan u Kanadi 2000., imenovan je za hrvatskog predstavnika u tom fotografskom društvu.

Zbog stalnog doprinosa međunarodnoj fotografskoj umjetnosti, FIAP mu je dodijelio najviša prestižna počasna zvanja i priznanja: ekscelencije za izložbenu djelatnost (1996.) i majstora za meritorna dostignuća u međunarodnoj fotografskoj izložbenoj djelatnosti (2005.). Najviše priznanje uručeno mu je na kongresu u Slovačkoj – Počasni odličnik (2008.) za višegodišnji doprinos u promociji, širenju i populariziranju međunarodne fotografske aktivnosti. Giuricin je jedini hrvatski fotograf koji je dobio to najveće međunarodno FIAP-ovo priznanje.

Za svoj rad, stvaralaštvo i izložbenu aktivnost dobio je 267 različitih nagrada iz 46 država svijeta, a među njima se posebno ističe Orden viteza Reda zvijezde talijanske solidarnosti, koji mu je 2007. dodijelio predsjednik Republike Italije Giorgio Napolitano.

Nekoliko je puta primio nagradu za životno djelo: Istria Nobilissima (1999.), Grada Rovinja (2000.) i ULUPUH-a (2007.). Dobitnik je 12 prvih nagrada i zlatnih plaketa FIAP-a na važnim međunarodnim izložbama umjetničke fotografije, od 1978. do 1995., u Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Iranu, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji, Sloveniji i Španjolskoj.

Njegova fotografska djela nalaze se u arhivima mnogih domaćih i međunarodnih muzeja i galerija te u brojnim privatnim zbirkama.

Sa suprugom Eufemijom imao je kćeri Onorinu i Doris.

Slike