Dio članka o predstavi Novi dom u režiji Srečka Tiča u jeseničkom sindikalnom kazalištu, (presnimak iz Jeseniškog kovinara, 1, 8, 26. 4. 1948., 7), 1948.

Tič, Srečko

Tič, Srečko (Feliks), učitelj, redatelj, scenograf, kazališni organizator (Veli Iž, 16.I.1914. – Izola, 11.VIII.2004.).

Otac mu je bio Jože, žandarmerijski narednik, majka Marija rođ. Mencelj. Nakon Prvog svjetskog rata obitelj je živjela u Ljubljani gdje Srečko pohađa pučku školu (1923.-27.), potom nižu srednju (građansku, 1927.-31.) te učiteljište na kojem je maturirao 1936. U kazalištu je bio aktivan još iz srednjoškolskih vremena kada je statirao u Slovenskom narodnom kazalištu u Ljubljani.

Službovao je u građanskoj školi u Zagorju ob Savi 1937.-38., pa u osnovnoj školi u Trbovlju 1938.-41., a od 1941. do 1954. radi u Jesenicama kao predmetni učitelj industrijskoj školi, kasnije srednjoj strukovnoj školi.

Godine 1954. seli se u Kopar gdje radi u gradskom kazalištu (Gledališče Slovenskega primorja) kao redatelj-scenograf i tehnički voditelj. Nakon gašenja kazališta 1957. vodi manifestacije koparske kulture ustanove Primorske prireditve, a od 1964. do 1968. bio je tehnički voditelj na Festivalu Ljubljana te je bio zaslužan za postavljanje pomičnoga krova nad gledalištem na Križankama. Potom se 1968. vraća u Jesenice gdje je bio ravnatelj kazališta (Gledališče Toneta Čufarja) do umirovljenja 1971. Tada ponovo odlazi u Kopar te nastavlja raditi u kulturno-prosvjetnim organizacijama Primorske.

Djelovao i kao amaterski glumac te redatelj, scenograf i organizator u nizu amaterskih kazališta: u Jesenicama, Kranju, Tolminu, Ljubljani, Postojni, Izoli, Kopru i Piranu. Postavio je više od stotinu predstava iz slovenske i inozemne dramske literature, među kojima su u Jesenicama Triglavska bajka Pavela Golije (1945.), Siromakovo jagnje (Das Lamm des Armen) Stefana Zweiga (1946.), Matiček se ženi ili Ta veseli dan Antona Tomaža Linharta (1947.), Novi dom (Новый дом) G. K. Bulgakova (1948.), Hlapci Ivana Cankara (1949.), Anna Christie Eugenea O'Neilla (1952.), Kranjski komedijanti Bratka Krefta (1953.), Metež (Mećava) Pere Budaka (1954.), Na koncu poti (Na kraju puta) Marijana Matkovića (1966.), Via Mala Johna Knittela (1967.), Hamlet Williama Shakespearea (1968.), Boeing-Boeing Marca Camolettija (1969.); u Tolminu Rusko vprašanje (Русский вопрос) Konstantina Simonova (1949.), Pohujšanje v dolini šentflorjanski I. Cankara (1953.), Mandragola Niccolòa Machiavellija (1964.); u Kranju Visoka pesem Ilke Vašte (na otvaranju profesionalnog kazališta 1952.); u Kopru Boter Andraž (Dundo Maroje) Marina Držića u prijevodu i prilagodbi Mirka Rupela (1955.); u Ljubljani (Štentjakobsko gledališče) Golobje miru Miloša Mikelna (1963.), Primorske zdrahe (Le baruffe chiozzotte) Carla Goldonija (prijevod/adaptacija M. Rupel, 1969.). Neke od tih predstava režirao je u više kazališta u različitim razdobljima.

Više njegovih inscenacija (Hlapci, Hamlet, Mandragola, Matiček se ženi, Velika puntarija, Boter Andraž, Anna Christie i dr.) bilo je nagrađeno na raznim kazališnim revijama. Za redateljski rad u jeseničkoj industrijskoj školi dobio je 1952. Prešernovu nagradu, a 1970. Linhartovu plaketu za redateljski i scenski rad s amaterskim kazališnim družinama.

Njegov je unuk slovenski glumac Gašper Tič (Kopar, 7.V.1973. - Ljubljana, 18.VI.2017.).

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

„Tič Srečko“, Slovenski biografski leksikon, 12, Táborská – Trtnik, Ljubljana 1980.;

Marjeta Kranner, „Tič Srečko“, Primorski slovenski biografski leksikon, 16, Tič – Velikonja, Gorica 1990., 1;

Tatjana Rebolj Cvetko (urednica), „Šentjakobsko gledališče Ljubljana: 90 let: 1921-2011“, jubilejski zbornik, Ljubljana 2011., 273-274;

Uredništvo, „Tič, Srečko (1914–2004)“, Slovenska biografija, Ljubljana 2013.,

Gledališče Toneta Čufarja Jesenice, „Premiere v GTČ“, http://w.gledalisce-tc.si/Data/Preglednica_NET.pdf, pristupljeno 11. 12. 2024.;

Republika Slovenija, gov.si, „Nagrajenci in nagrajenke Prešernove nagrade 1947-2024“, https://www.gov.si/podrocja/kultura/presernove-nagrade/, pristupljeno 11. 12. 2024.;

Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti, „Linhartova plaketa“, https://www.jskd.si/priznanja-in-nagrade/linhartova_plaketa_seznam.htm, pristupljeno 11. 12. 2024.

Slučajna natuknica

Roglić, Josip